Na ovim prostorima još dugo ćemo imati nastojanja pojedinih utjecajnih krugova da kontroliraju istraživanja čiji se rezultati razlikuju od njihovih političkih stajališta, kaže Davor Marijan
Početkom tjedna Davor Marijan sudjelovao je na „Državnom seminaru za nastavnike i učitelje povijesti o temi Domovinskog rata” koji je održan u Zadru.
Koliko ste upoznati s količinom kojom je tema Domovinskog rata zastupljena i kvalitetom njena prikaza u udžbenicima i nastavi povijesti? Smatrate li da je to urađeno na zadovoljavajući način? Mislite li da se nešto treba popraviti, možda izmijeniti (što i kako)?
– Ja sam istraživač i aktualni udžbenici me uzgredno zanimaju. Više me zanimaju udžbenici koji su bili u uporabi u razdoblju koje istražujem. Što se tiče udžbenika koje sam imao u rukama, moja osnovna primjedba da ih rade autori koji slabo prate ili nikako ne prate znanstvena istraživanja. Kod količine tema treba voditi računa da postoji ograničen broj sati i da je promjena satnice moguća samo na račun drugih tema. Mislim da se prostor može dobiti prebacivanjem dijela tema iz 20. u 19. stoljeće, npr. razdoblja do kraja I. svjetskog rata. To ne bi trebao biti problem jer je 19. stoljeću dan prevelik prostor, tj. veći no što zaslužuje. Prema tome «recept» je jasan: više prostora i kompetentni autori.
Od kada, kako i zašto ste se počeli baviti vojnom poviješću, posebice vojnom poviješću Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, te u Domovinskom ratu?
– Vojnom poviješću se profesionalno bavim deset godina, s tim da sam profesionalni povjesničar od 2001. Rat me zanima od djetinjstva. Do srednje škole pročitao sam sve što se u gradskoj knjižnici jednog malog mjesta kao što je Livno moglo naći. Kroz studij povijesti i arheologije moj interes za rat kao društvenu pojavu samo je rastao. Poticajno je djelovalo i osobno ratno iskustvo. S druge strane, rat je neistražena pojava u hrvatskoj povijesti. To su elementi na kojima je nastao moj istraživački interes.
Diskurs o vojnoj povijesti Drugog svjetskog rata do devedesetih godina strogo su kontrolirale političke i vojne elite. Devedesetih godina nastali su uvjeti za nestanak te dominacije, a diskurs je otvoren za ozbiljnu znanstvenu raščlambu, što dokazuju i Vaša djela. Kako gledate na to? Postoji li opasnost da se nešto slično dogodi i s poviješću Domovinskog rata, ali i rata na području čitave bivše Jugoslavije?
– Mi smo društvo koje prethodnom, totalitarnom društvu, duguje mnogo više no što smo spremni priznati. Na ovim prostorima još dugo ćemo imati nastojanja pojedinih utjecajnih krugova da kontroliraju istraživanja čiji se rezultati razlikuju od njihovih političkih stajališta.
Liberalna demokracija
S druge strane, tu je opasnost globalizacije, znači svjetski trend, koja nije dobra za ono što zovemo liberalna demokracija. Ne treba zaboraviti ni utjecaj sredina koje također znaju biti nesklone ako se dotaknu njezini slabiji trenutci. Protiv takvih nastojanja povjesničar se mora konstantno boriti. U usporedbi s istočnim susjedima na ovom polju Hrvatska je ipak ispred.
„Domovinski rat je interpretativno stiješnjen između dva zida tumačenja ICTY i domaćih medija”, pisao je u prikazu Vaše knjige 2002. godine profesor Ozren Žunec. Je li se do danas u tom pogledu nešto popravilo? Koliko ta dva neznanstvena tumačenja ratnih zbivanja opterećuju čak i znanstveni diskurs, i to ne samo hrvatskih povjesničara?
– Od tada do sada stanje se nije popravilo. Previše je dnevne politike u Haškom sudu. Bez obzira što su na njemu osuđeni mnogi koji su to zaslužili konačna bilanca je gorka. Teško da će se ponovno osnovati takav sud, osim za zemlje – političke patuljke kao što smo mi. Krivnja je podijeljenja, doduše ne ravnomjerno, ali je podijeljena. Izgubila se suština rata, a ratovalo se iz razloga koji je jasan i vrlo kratak – zato što su to Srbi htjeli.
Koliko su Vaša istraživanja i radovi uopće pridonijeli u otrežnjenju naših medija i javnosti od „mitskih interpretacija” nekih ratnih fenomena? Ne čini mi se, primjerice, da su teze poput one da je Vukovar prodan/izdan, ili one o besprijekornosti Oluje na operativnoj i taktičkoj razini, a koje ste vi znanstvenom analizom oborili, nestale iz medijskih interpretacija i javnog diskursa. Zašto je tomu tako?
– Neki od mojih kolega koji su duže u ovom poslu tvrde da treba proći do 20 pa i više godina da rezultati znanstvenih istraživanja uđu u udžbenike povijesti. Osobno nemam iluzija o ovome što radim. Sve što napišem nađe put do čitatelja, znači mogu reći da sam čitan. Povratne informacije su dobre. Nitko da sada nije polemizirao o mom radu ni u struci ni izvan, osim onih sudioničkih stajališta – vi niste bili tamo. S takvom logikom nema smisla raspravljati. Napose je problem kod medija. Dugo pratim medije, no na nekakvoj nazovimo je tako državnoj razini (Večernji ili Jutarnji list) nema novinara koji su se specijalizirali za rat. Ne da im se čitati što su drugi pisali. Većina novinara koja me kontaktira čula je za mene iz druge ruke. A oni koji su radili intervjue uglavnom nisu ni čitali moje knjige koje su u tom trenutku bile povod za razgovor. To mi je jasno po strukturi pitanja koja postavljaju. Prema tome, pisanje povijesti i mijenjanje dominantne slike dug je proces i moram priznati, moj mali prilog hrvatskoj budućnosti. Previše je sudionika rata, stvorili su u svoje slike rata i ne žele ih mijenjati.
Analiza vojnih okolnosti
Da se malo našalim, pa to su i neke ankete pokazale, prosječan hrvatski političar, a oni su nekakva elita, drži da dobro poznaje povijest. Ne tako davno povodom nošenja ustaškog znakovlja u ovom lijepom gradu, nekoliko njih je – redom saborski zastupnici – tvrdilo da je Pavelić prodao Zadar Talijanima. To je strašno, to je stvar opće kulture, znati da je Zadar između dva svjetska rata bio dio Italije. Stoga nema mjestu čuđenju i zdvajanju. To je život. Ništa se ne događa preko noći. Važno je da generacije koje dolaze ne budu opterećene mitovima, a tu je značaj učitelja i nastavnika povijesti.
Nedavno ste u jednoj televizijskoj emisiji povodom početka procesa protiv generala Ante Gotovine pri ICTY iznijeli zanimljivu tezu o tome kako „Brijunske transkripte”, odnosno govor pokojnog predsjednika Tuđmana koji se iz njih izvlači kao dokaz da je Oluja pokrenuta s ciljem protjerivanja Srba iz Hrvatske, treba interpretirati kroz činjenicu da je predsjednik Tuđman bio general, te kako mu je kroz formalno vojno obrazovanje i rad u vojsci takav način izražavanja bio „usađen”. Dojma smo kako Vas ostali sudionici emisije, najblaže rečeno, nisu shvatili. Koliko se uopće obrana hrvatskih časnika protiv kojih se vode procesi na ICTY služi novijim znanstvenim postignućima?
– Franjo Tuđman je više od dvadeset godina proveo u vojsci. U civilstvo je otišao s činom generala. Napisao je i niz radova na temu tadašnje problematike jugoslavenskog vojnog organiziranja, između ostalog i o problemu zapovijedanja u JNA u ranim 1950-tim godinama. Ona njegova odora iz Domovinskog rata ne može se tumačiti samo kao imitiranje Tita što mu pojedinci prebacuju. To je i dokaz da je on sebe percipirao i vojnikom. Bio je predsjednik u ratu i poraću i nema dvojbe da je u ratu bolje funkcionirao. A funkcionirao je bolje jer je bio vojnički obrazovan. Imao sam priliku pročitati oko 200 njegovih transkripta a od njih 30-tak o čisto vojničkim problemima. Tu se vidjelo koliko je vojnički jak, koliko strategijski razmišlja. Ni jedan od četiri ratna zapovjednika Zbora narodne garde, odnosno načelnika Hrvatske vojske (Špegelj, Tus, Bobetko i Červenko) tu mu nije bio ni blizu. Samo je Bobetko povremeno pokazivao da strategijski misli. Osim Tuđmana samo je Manolić u hrvatskoj politici strategijski razmišljao, sve dok 1994. nije napravio strategijsku pogrešku. Obrane hrvatskih generala u Haagu ne bi gubile vrijeme ako bi analizirale karakter govora u tim transkriptima. Kad smo već kod odvjetnika, doista ne znam koliko se odvjetnici služe znanstvenim postignućima iako ima nekih naznaka da ponešto koriste. U sudu, a posebice haškom, više znače nastupi i taktike odvjetnika od neupitnih činjenica.
Vaša je najnovija knjiga „Oluja” izašla iz tiska 2007. godine. Iste je godine, nešto prije, izašla i knjiga profesora Ozrena Žuneca “Goli život”. Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj”. Upravo je profesor Žunec istakao da je za Oluju potrebna najprije analiza vojnih, a ne političkih okolnosti, što bi pridonijelo rješavanju problema tumačenja famoznih brijunskih transkripata. Surađujete li s profesorom Žunecom? Kako gledate na njegov rad? Osim vas dvojice (za Nikicu Barića saznao sam tek pripremajući se za ovaj razgovor) tko još znanstveno proučava razdoblje minulog rata na ovim prostorima? Što je sa srpskim i bošnjačkim povjesničarima?
– Stjecajem okolnosti nekoliko dana iza «Oluje» objavljena mi je monografija o 144. brigadi Hrvatske vojske iz Sesveta. Prije mjesec dana objavljena mi je monografija «Slom Titove armije, Jugoslavenska narodna armija i raspad Jugoslavije» s kojom sam zaokružio razdoblje koje držim svojom prvom fazom istraživanja Domovinskog rata. Sesvetska brigada je dobila relativno velik prostor u lokalnim zagrebačkim medijima, a JNA zbog ljeta i nogometne euforije nije imalo smisla predstavljati. To je prolongirano za jesen. Složio bih se s mišljenjem profesora Žuneca. Prioritet istraživanja ratnog razdoblja je vojni aspekt. Rat se rješava na bojnom polju, a ma koliko bile jake zakulisne političke igre pobjeda u ratu postiže se kada na bojnom polju samo vaš pješak ostane na nogama u spremnosti za nastavak borbe.
Vrijedni dokumenti
To vrijedi i za Oluju. No i nju treba gledati u kontekstu cjelokupnog rata. Sudbina Krajine zapečaćena je onog dana kada je SAO Krajina postala Republika Srpska Krajina. To je bio čin kojim je priznat neuspjeh srbijanskog projekta stvaranja svesrpske države na račun Hrvatske. Vrijeme do Oluje je vrijeme u kojem je čekan kraj i vojnički poraz jer na politički dogovor čelnici pobunjenih Srba nisu pristajali. Osim profesora Žuneca, s kojim sam svojevremeno više surađivao i čiji rad cijenim, značajan je istraživački rad doktora Barića. Postoji još nekoliko mlađih istraživača koji se bave ovom problematikom i za nekoliko godina bit će jasno hoće li se razviti u prave beskompromisne istraživače, ili će prihvatiti utjecaj okoline i pisati ono što ta okolina očekuje od njih. Oni koji prihvate takva «pravila igre» izgubljeni su za znanost. Zbog toga ne bih o imenima. Kod autora iz Srbije dominira publicistika kao uostalom i kod Bošnjaka. Publicistika je uvijek problematična, jer se ne navode izvori, iako ih pojedinci koriste. Ova vrsta literature zanimljiva je zbog običaja koji se u posljednje vrijeme prakticira – a koji nama povjesničarima mnogo znači, a to je objavljivanje faksimila dokumenata. U pojedinim slučajevima radi se o vrijednim dokumentima. Npr. general Lisica koji je 1991. ratovao u zaleđu Zadra objavio je dvije knjige male vrijednosti, no u jednoj od njih je objavio desetak vrijednih dokumenata iz borbi u Bosanskoj Posavini 1992. godine.
U knjizi „Oluja” posebno raščlanjujete djelovanja HV-a po Zapovjednim područjima. Zadar je spadao u ZP Split. Koja je bila uloga Zadra i „zadarskih” postrojbi u Oluji? Spominjete sukob s 92. motoriziranom brigadom VSK koju ocijenjujete ponajboljom neprijateljskom jedinicom. Možete li našim čitateljima nešto podrobnije razjasniti zastoj od dva dana u napredovanju postrojbi ZP Split koji se pripisuje slavlju nakon oslobođenja Knina.
– Zadaća Zbornog područja Split u Oluji bila je najlakša od svih zbornih područja. Razlog nije slabost 7. korpusa pobunjenih Srba u odnosu na ostale korpuse, već dotadašnji razvoj događaja. Zborno područje Split je stvorilo vojni uvjet za kompletnu operaciju, a to je zadaća koja je počela u studenom 1994. na Livanjskom polju a svršena krajem srpnja 1995. u operaciji Ljeto-95 kao je nazvano izbijanje na prilaze Knina. Tijekom toga višemjesečnog razdoblja slomljen je moral 7. korpusa pa je on bio «laka žrtva» za hrvatske snage iako je taj korpus po vatrenoj moći i ljudstvu bio vjerojatno najjači od svih korpusa pobunjenih Srba. Zadarske snage su imale pred sobom najjaču postrojbu tog korpusa a to je bila 92. motorizirana brigada. Ona je nastala od nekadašnje 180. motorizirane brigade JNA i po snazi oružja i ljudstvu mogla se nositi s gardijskim brigadama. Taj tip brigada teško je bilo razbiti i zadaća zadarskih postrojba nije bila nimalo laka.
Monografija u tisku
Što se tiče zastoja Zbornog područja Split, oko njega postoje dvojbe. Uočava se da veće djelovanje hrvatskih snaga prestaje nakon oslobađanja Knina. Iz Glavnog stožera HV general Gotovina je optužen za taj zastoj koji sudionici negiraju i tvrde da se čistilo područje i pripremao doček predsjednika Tuđmana. Ovo je samo dijelom prihvatljivo. Očito je euforija učinila svoje, što se odrazilo na zastoj u djelovanju, ali ne i u ishodu operacije. Ostala zborna područja su relativno odmorna uvedena u Oluju, a Zborno područje Split to nije bilo. To treba uvažiti, a iz današnje perspektive to je bio dobar potez, jer možemo samo nagađati što bi se događalo da je počelo gonjenje razbijenog 7. korpusa pobunjenih Srba. Žrtava, pa i civilnih, bilo bi daleko više. Ne mogu se oteti dojmu da je taj zastoj kod medija dobio prostor koji višestruko premašuje njegov značaj.
Najzad, na čemu sada radite? Pripremate li novu knjigu?
– Uvijek radim na više stvari. U listopadu trebala bi izići iz tiska monografija “Novska u Domovinskom ratu”. Ovih dana izlazi mi iz tiska i nekoliko radova po raznim časopisima. Već duže vrijeme radim na opširnoj analizi političkih i vojnih događanja u razdoblju 1990. – 1992. Prema toj analizi istraživanje događanja u zadarskom zaleđu u prvoj polovici 1993. na kojem također radim, doima se kao lak i brz posao. Nadam se da ću ga privesti kraju koncem ove godine.
———
O autoru
Davor Marijan radi u Hrvatskom institutu za povijest kao istraživač (znanstveni suradnik) i voditelj projekta “Republika Hrvatska i Domovinski rat (1991.-1995.-2000.)”. Godine 2006. doktorirao je s temom «Jugoslavenska narodna armija i raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1987.-1992. godine». Bavi se vojnom poviješću Hrvatske i Jugoslavije u 20. stoljeću. Autor je sedam knjiga, među kojima su čitanije “Borbe za Kupres 1942.”, “Smrt oklopne brigade”, “Bitka za Vukovar”, “Oluja”, a uz to autor je i dvadesetak znanstvenih radova.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
Treća i Četvrta liga
Briševu piripala golijada, »petarde« u četvrtom rangu
Hrvatska
PREMIJER
Plenković o ograđenom Markovu trgu: Što ne otvorimo Pantovčak pa nek’ se ljudi šeću do ureda Milanovića?
Scena
OSCAROVSKI FILM
U Japanu prikazan “Oppenheimer”, uz upozorenja i nelagodu u Hirošimi
Zadar
HOTEL PINIJA
[FOTO] Poznati zadarski hotel obnovio dio svoje infrastrukture: ‘Radovi su bili zahtjevni i teški…’
Hrvatska
PERUŠIĆ
Novo ruho jezerca u Kvartama
Zadar
PREDBLAGDANSKA PONUDA
BILI SMO NA ZADARSKOJ TRŽNICI I RIBARNICI: ‘Prodaja ide slabo, mislim da su centri učinili svoje…’
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE