Patnjom probuđena energija i željom rasplamsala osjećajnost pišu stihove

Ona krajinu svoju i čovjeka njezina doživljava sentimentalno i dojmljivo. Humano, tamno i zamućeno, smjerno – Đovani Matešić Jeremija

“Bura u duši” naslov je knjige Silvije Vrljičak Budan predstavljene u prostorijama Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara (HKUMST) – Zadar, u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba. Autorica je knjigu posvetila ocu i majci, bratu Anti, njegovu sinu Domagoju, bratu Marku i najdražoj prijateljici Gordani. Od njih, nažalost, više nitko nije među živima.
Tijekom predstavljanja prvi put su javno pročitana imena nestalih hrvatskih branitelja te pojedine pjesme iz knjige.
Život s burom u duši
– Svaka obitelj koja traga za svojim nestalim članovima živi s burom u duši. Veliki napor je uložen u to da se doznaju imena nestalih hrvatskih branitelja. Registar ubijenih branitelja nije dovršen. Teško je doznati imena onih koji su nas zadužili svojim životima. Dužni smo biti prema njima vječno zahvalni, kazala je Ivana Haberle.
– Što je ljudski život u borbi i izgaranju u tom vrtlogu, u toj oluji rata više žrtvovao, to je naš dug prema tim ljudima i želja da tu žrtvu sačuvamo i prenesemo pokoljenjima postao veći. Eto, čini mi se da je to poruka naše Silvije Budan i njene “Bure u duši”. Patnjom probuđena energija i željom rasplamsala osjećajnost pišu stihove. Silvija je, ukupno uzevši ovu zbirku, pjesnik Doma. Pjesnik imotske zemlje, kamena. Ona je pjesnik imotskog čovjeka, njegova odnosa prema zemlji. Postojanja s njom i na njoj, i pod njom. Pjesnik čovjekova suočavanja s izazovima ovog svijeta. Ona se, da bi izrekla taj odnos, obraća materi svojoj, ocu, braći, pejzažu, dvoru svome, konobi, starom čempresu, imotskom kamenjaru. Pjeva o svojim ljubavima, odlascima, bojovnicima, životima i smrtima na svoj – i u isto vrijeme – na njihov način. Ona krajinu svoju i čovjeka njezina doživljava sentimentalno i dojmljivo. Humano, tamno i zamućeno, smjerno, govorio je Đovani Matešić Jeremija dodajući kako su Silvijine pjesme uznemirene, nostalgične i tople.
– Tamo je vidljiv njezin put i sve one težnje koje ima Silvija. Ova zbirka stoji pred nama, stvarna i skupo plaćena životom Silvije i njezinih dragih. Svako slovo ovih stihova ožiljak je na njenoj duši, na njenom srcu, izdvaja Đovani iz svog predgovora.
Najveća proba opstojanja
– Glavno značenje ovih stihova leži u tome što su oni slika života našeg čovjeka, ljudski dokument vremena i to jednog vremena kad je ova naša napaćena zemlja izdržavala najveću probu opstojanja. U ovim se stihovima naslućuje sav napor, borba i patnja jednog pjesnika u vihoru rata domovine, u Buri duše njezine, zaključio je Đovani Matešić Jeremija.
Vesna Matešić istaknula je kako iz knjige proizlazi i vječna čežnja za ponovnim odlaskom u izmigoljeno djetinjstvo koje, stavljeno u mjerne proporcije, ima težinu, brigu, siromaštvo, anarhiju nad osjećajima i vrijednostima, neznanje i lutanje.
– Listajući “Buru u duši”, prelazimo iz infantilnog sjećanja čarobnog djetinjstva u jedno drugo, potpuno drukčije, bolno, nedodirljivo i nemjerljivo sjećanje. Dio knjige posvećen je ljubavi žene prema Domovini. Domovina nisu samo otoci, gradovi, sela, planine, rijeke i more, već prije svega – ljudi. Duboka povezanost autorice i Domovine sadržajno prodire iz činjenice da se i jedna i druga stalno mijenjaju, ali opet stalno ostaju svoje, nedodirljive, nedokučene, čeznutljive i osebujne.
Autorica Silvija Vrljičak Budan se zahvalila svima koji su pomogli u realizaciji njezine zbirke. Silvija je jedanaesto dijete svojih roditelja Ante i Ruže Vrljičak. Srednju školu počela je u Imotskom, a završila u Zagrebu. Udana je za Marka Budana iz Bulića, kraj Benkovca. Majka je dvoje djece Ivana i Martine. Živi u Pagu od 1992. godine. “Bura u duši” je njezina prva knjiga.