Propitkivanje sudbine zanemarenih zadarskih prostora

Ruševine, pukotine na zidovima, oljuštena boja zidova ili razbijena stakla po podu, mjesta su koja malo tko primjećuje, a samo ih rijetki posjećuju. U sklopu 13. Monoplay festivala u foajeu Kazališta lutaka Zadar održana je izložba »Zanemareni prostori. Dvojnosti…« posvećena upravo takvim prostorima u Zadru.

Suradnja šest autora
Projekt je nastao kao istraživačka, angažirana, umjetnička i dokumentaristička suradnja između šestero fotografa: Kristine Bradare, Marine Ćorić, Ane Gospić Županović, Tomislava Grzunova, Marka Ramljaka i Adrijane Vidić te autora koncepta i organizatora izložbe Marija Županovića, u razdoblju od ožujka do rujna 2020. godine. Kontekstualno je riječ o mapiranju, istraživanju i umjetničkom dokumentiranju različitih lokacija zanemarenih prostora u gradu Zadru čija je različitost vezana uz određene političko-ekonomske, povijesne, urbanističke i društvene promjene koje su ih s vremenom identificirale kao zanemarene prostore koji reflektiraju upečatljive dvojnosti, stoji u najavi izložbe.
Šest autora u šest je mjeseci fotografiralo šest zanemarenih prostora – Kapetanskog parka, bivše Tehničke škole i prostora nekadašnjeg Samostana sv. Nikole i bunkera u njegovoj blizini te prostora Bagata, Dalmacijavina i Gortana i kompleksa TIZ-a. Dvadeset izloženih fotografija pričaju priču o Zadru kojeg se slabo primjećuje, a koji se svjesno doživljava samo u trenucima kad se evociraju slavni industrijski dani grada koji više nema nijedno veliko industrijsko postrojenje. Njihova zanemarenost očita je na prvo gledanje, mnogi od ovih prostora Zadranima su svakodnevno na putu, ali rijetki će na njih obratiti pozornost, a kamoli u njima potražiti motive vrijedne umjetničke fotografije. Fotografije jasno predstavljaju dvojnosti tih prostora koji pripadaju prošlosti, ali koji egzistiraju sa sadašnjicom.

Nova namjena starih prostora
Mnogi od tih prostora danas služe kao usputna stajališta, prolazi, poligoni za grafite ili odlagališta otpada, a ovi su fotografi te zanemarene prostore vratili u život. Kako su i sami naglasili, bio je izazov šetati kroz te zapuštene zgrade, ali uspjeli su u njima naći umjetnost, likovnost i zanimljive kompozicije. Posebno je zanimljiv prostor stare Tehničke škole pored koje se svakodnevno prolazi, a ipak rijetki su u nju ušli. Fotografija košarkaškog igrališta tako svjedoči o živosti tog prostora, a kroz fotoobjektiv taj zapušten prostor dobiva novi život, kao što je to u fotografiji Marine Ćorić na kojoj dominira crvena boja. Kapetanski park prekrasan je prostor u centru grada kojeg trenutačno »krase« jedino grafiti. Ovi fotografi okrenuli su perspektivu i predstavili potencijal tog parka, a bunker u blizini nekadašnjeg Samostana sv. Nikole svjedoči o promjenama i uređenju tih prostora. Objektivom su uhvaćeni kosturi nekog starog Zadra, zidovi stoje postojano naspram uređenih pročelja novih zgrada. Fotografije svatko može doživjeti na individualan način. Za nekog je to prostor gdje je jednom davno radio, a za nekog prostor gdje je proveo svoje srednjoškolske dane, za nekog samo prostor o kojem pričaju stariji sugrađani, ali za sve vrijedi da su za njih vezani.

Emotivna i povijesna vrijednost
Kao jedan od fotografa u sklopu ovog projekta, Tomislav Grzunov ističe da je problematici pokušao pristupiti iz različitih perspektiva.
– Pokušao sam tomu pristupiti iz dokumentarne, emotivne i estetske perspektive što nije bio jednostavan zadatak, ali mislim da smo svi kao autori u najvećoj mjeri postigli ono što je bio cilj ovog projekta. Kod mene osobno tu je bio prisutan osjećaj prolaznosti, ali i propitkivanje prošlosti i budućnosti tih prostora u užem smislu, a u širem, samog grada kao i njegovog identiteta, rekao je Grzunov dodajući kako je dokumentarni dio obuhvatio trenutačno stanje nekog prostora pa taj prostor izgleda drugačije prije nego godinu dana, primjerice kompleks sv. Nikole, što je dokaz kako se neke stvari vrlo brzo mijenjaju.
– S druge strane, kao što sam prije spomenuo, neki od tih prostora još uvijek nemaju jasnu viziju pa su prepušteni propadanju i devastaciji te u tom pogledu ova izložba ima i aktivističku komponentu, kazao je Grzunov podsjetivši kako su mnogi prostori u Zadru i nestali, primjerice, Danilo Štampalija tj. Tvornica kruha ili prostor Mesoprometa na Relji.
– Od postojećih prostora koje bih posebno istaknuo je zgrada Maraske. Taj prostor za čitav grad ima jednu važnu emotivnu i povijesnu vrijednost. Ona stoji napuštena već jedan duži niz godina iako se već dugo govori o njezinoj prenamjeni u hotel i različitim investicijama koje su vezane uz okolni prostor pa će u tom smisli biti zanimljivo promatrati kako će se taj proces odvijati kao i posljedice te transformacije, zaključio je Grzunov.