Gledaš film jer je sniman u Zadru, a Zadra ni ne vidiš

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Ima tu zanimljivih scena. Ono kada mladi revolucionar Papundek (da Papundek je bio u »Velom mistu«, ali što ću kada ga znam samo po toj ulozi), sav uspaljen pravi nered na Nenarodnom trgu (hmmm... Čudan naziv), ali toliko naivno i glupo da se čovjek s pravom pita je li to scenarist namjerno pravio sprdačinu od toga. Glumac Lazo (Lazar Ristovski inače govori srpskim jezikom) sasvim pristojno priča nekim zanimljivim naglaskom, kakvim možemo samo pretpostaviti da se nekada govorilo u ovim krajevima jer Zadar, kao što nam je i poznato, svoj naglasak i nema, a i drugi inače izvrsni glumci se solidno snalaze u nečem nesnalažljivom
ARHIVA PIXSELL
1984., Zadar - Mira Furlan, Anton Marti, Benito Saric i Ivica Tudorovic na snimanju filma Zadarski memento

ZADARSKI MEMENTO - ZABRANJENI FILM KOJI NIJE ZABRANJEN

Ovoga su vikenda, bez nekog pravog povoda, na Hrvatskoj televiziji reprizirali film »Zadarski memento«, nama Zadranima zanimljiv jer se radi o jedinom filmu bivše nam federacije koji je sniman u Zadru. Sniman je par godina nakon »Velog mista« s istim redateljem i sve je vuklo na nešto dobro, ali nije ispalo dobro i to se vidi i danas nakon skoro 40 godina. I uzalud odlična glumačka ekipa i uzalud dobar redatelj, uzalud novci koje je skupila tadašnja vrlo napredna, a danas potpuno upropaštena zadarska privreda, jer rezultat smo mogli vidjeti prije par dana opet. Koliko se sjećam, bila je i mini serija snimljena i to je emitirano tada i nikada više. Poslije se pričalo da je film stavljen u bunker iz ovih ili onih razloga, da je Zadar prikazan kao talijanski grad, da se jako malo spominjao pokret otpora (koji pokret otpora?) i slične stvari.
Prva stvar koja je zeznula film, a koja upada u oči, je ta da se zadarski eksterijeri skoro uopće ne vide, a ne vide se jer je jako puno toga bilo srušeno u bombardiranjima tako da vidimo nešto malo poljane ispred sv.Šime i sv Anastazije, malo glavnog trga, i dvorište ispred vile/muzeja na Brodarici (ne one moga djeda ako je netko slučajno pomislio). Ipak, u ovome filmu se vidi jedan eksterijer koji je jako aktualan posljednjih tjedana, a to je zgrada Zadarske županije, bivši dom J.N.A. ili kako se već ta zgrada zvala kroz povijest. Činjenica je kako osim te super nekretnine koja nikada nije služila građanima, već je bila ili vojna ili upravna, tu postoji i fantastično dvorište s valjda najljepšim pogledom na »najljepši zalazak sunca na svijetu«, kako vole govoriti, i da, ako je po ovom filmu suditi, ako su Talijani dozvoljavali građanima da tamo piju kavicu i likere, da je strašno da su i ova sadašnja i ona nenarodna vlast to zabranili, a da se nikada, puste godine, nismo bunili zbog toga. Ali, valjda su došla bolja vremena i valjda će Zadrani, ili bar ono što je od njih ostalo, ipak, kao i Talijani nekada davno, opet ispijati svoja pića i gledati zalazak sunca, osim ako se ne radi o nekom jačem zalasku sunca i potonuću u duboki, duboki mrak...

SMIJEŠNI REVOLUCIONARI

Ali, što je to meni? Gdje sam se to ja, Zadranin kojeg ne zanima politika, izgubio? Vratimo se mi na film. Ima tu zanimljivih scena. Ono kada mladi revolucionar Papundek (da Papundek je bio u »Velom mistu«, ali što ću kada ga znam samo po toj ulozi), sav uspaljen pravi nered na Nenarodnom trgu (hmmm... Čudan naziv), ali toliko naivno i glupo da se čovjek s pravom pita je li to scenarist namjerno pravio sprdačinu od toga. Glumac Lazo (Lazar Ristovski inače govori srpskim jezikom) sasvim pristojno priča nekim zanimljivim naglaskom, kakvim možemo samo pretpostaviti da se nekada govorilo u ovim krajevima jer Zadar, kao što nam je i poznato, svoj naglasak i nema, a i drugi inače izvrsni glumci se solidno snalaze u nečem nesnalažljivom. Štrljić po običaju glumi negativca, Zdravka izgleda kao da je ostarila prije vremena, Alma Prica (po meni najljepša naša glumica) igra groznu ulogu »ni tamo, ni vamo«, jedini je Karlo Bulić dobar jer su mu uloge mješanaca Talijanaca i Hrvataca nekako prirodne. U svakom slučaju... Ništa posebno. Gledaš film jer je sniman u Zadru, a Zadra ni ne vidiš.

»KI ĆE TO PLATITI?«

Ipak, u ovom filmu ima nešto jako zanimljivo. Na samom kraju, na odjavnoj špici, osim tehničkih podataka imamo i nabrojane sponzore. Oh, koliko je to samo bilo poduzeća koja su tako dobro poslovala da su mogla financirati ovakve uratke? Jako zanimljivo. To su one iste firme koje su dijelile stanove po Zadru i davale kredite ljudima koji su se doseljavali, pomoću kojih su dizane kućice od kojih su poslije nastali prekrasni urbani gradski kvartovi, bliži brdima. Conde de Generis bi se nemalo iznenadio kada bi vidio u što se grad pretvorio.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)