Merlot, Cabernet, Plavina, Chardonnay, Rajnski rizling i Frankovka

Nakon što smo se nešto detaljnije bavili s tri sorte odnosno Graševinom, Malvazijom i Plavcem malim crnim, jer to dajući nam 53% proizvodnje u zemlji zaslužuju, navest ćemo sljedećih šest sorti koje postotkom zaslužuju posebno spominjanje na nacionalnoj razini, a riječ je o sortama Merlot, Cabernet Sauvignon, Plavina, Chardonnay, Rajnski rizling i Frankovka. I ovdje je primjetiti da, nakon što od prve tri sorte u Zadarskoj imamo tek Plavac i to ne prevše zastupljen, od ovih šest imamo četiri, a tri su vrh ovdašnje proizvodnje.

Šestorka u postocima
Nakon vodeće trojke dolazi bordoški Merlot, prostorno najraširenije, ali ukupnim količinama drugo najsađenije crno vinsko grožđe na svijetu, nakon brata mu Cabernet Sauvignona koji je ovdje peta najraširenija sorta. Merlot nam je na 5,73, a Cabernet na 4,72% proizvodnje. Potom je na 4,28% naša sjevernodalmatinska sirotica Plavina mahom zahvaljujući nasljeđu seoskih vinograda, rijetka u modernim plantažnim nasadima. Iza je sa 4,19% opet uvezeni Francuz iz Burgundije Chardonnay najčuvenije bijelo vinsko grožđe na svijetu. Nakon ove četvorke koju imamo i u Zadarskoj županiji je njemački, ovdje nesađen Rajnski rizling na 3,95% bijeli plemenitaš, a potom na 3,28% tradicijski najraširenija crna sorta kontinentalne Hrvatske, što se sad mijenja, Frankovka. Sve ostale su sorte na oko 20%, mahom sa simboličnim učešćima.

Melot – "Kosić"
Sorta crnog grožđa iz Bordeauxa nastala prirodnim ukrštanjem istih roditelja kao i Cabernet Sauvignon (Cabernet Franca i Sauvignona Blanca) a zbog zauzetosti imena dobila je naziv prema malom kosu (ptici) zbog sjajne crne boje. Identificira se kroz 18., a opisuje i ubrzno koristi od 19. st. Makar je Caberent sađeniji, Merlot je zbog popularnosti – kolonizator, odnosno po svijetu najraširenije crno grožđe (37 zemalja). Rana je, kod nas u Kotarima prva crna sorta. Uobičajeno je u cuvee-u odnosno kupaži naziva Bordeux gdje je okosnica sa Cabernet Sauvingonon i Cabernet Francom, te nekim manje važnim i zastupljenim sortama. U Hrvatskoj se prvi sadio u Istri, po Drnišu i Vrgorcu, sad ga ima svugdje. U nas u Nadinu ne toliko zastupljen kod prvih sadnji koliko grenache crni, ali su ga nakon Korlata mnogi masovno sadili. Istarski je elegantniji odnosno »manje moćan« i na kontinentu nam daje vrsna slična vina. Ovdašnji su robusniji, ekstraktniji, izraženijih tanina, ali ugodnog balansa kiselina koje neutraliziraju visok alkohol (šećere) i osobno ih držim najboljima u državi.

Cabernet Sauvignon – prvo vinsko grožđe svijeta
Cabernet Sauvignon je najsađenija vinska sorta na svijetu, iz Bordeauxa imena po ocu i majci (Cabernet Franc i Sauvignon Blanc). Kasna sorta, dugog sazrijevanja, malih grozda i bobica i malog roda vrhunskog vinskog grožđa. Aroma je šumskog bobičastog voća i ljubičica, do paprike. Visokih tanina, najčešće se u Bordeuxu kupažira kao Bordeux. Jednosortno su ga počeli proizvoditi prvenstveno vinari Novog svijeta. Pogodan za starenje, posebno u bačvama (i Barriqueu). U nas ga ima u svim vinogorjima,a osobno opet južnjačku varijantu iz Ravnih kotara smatram najpotentnijom u zemlji, a svi ste čuli priče koji sve vinari, nerijetko po skrivečki, kupuju ovdje grožđe za oplemeniti svoja vina.

Chardonnay – bijeli vinski kralj
Chardonnay, koji nam je sedmi, je bijelo grožđe iz Burgundije i najsnažniji je kolonizator, raširen u 41 zemlji svijeta. Prema genetičkim istraživanjima (Carole Meredith) Chardonnay je nastao prirodnim križanjem Gouais Blanca (Beline) s Pinotom crnim (Noir), pa je »po majci Hrvat«. Osjetljiv na proljetni mraz (pa je ovdje nešto postradao ovog 9.4.) jer rano krene i sazrije (u nas i sredinom kolovoza). Male bobe i grozdovi daju vrhunsko vino, aromatično i svih stilova (normalna i pjenušava, do žestica) sa paletom aroma ovisno o klimama. Danas je raširen jednosortni i etiketiran imenom (rjeđe u Francuskoj koja ostaje vjerna svojim nazivima poput Chablis i sl.).
Uspjeti sa Chardonnayom znači biti spreman za pokoriti svijet – sjetite se Mikea Grgića i priče o "Pariškoj presudi". Za razliku od hvaljenja zadarskih odnosno kotarskih varijanti prethodno spomenutih "Francuza", za Chardonnayem ću se rađe okrenuti kontinentu, a kažu da je Kutjevo klimatski (i geografskom širinom) najsličnije Burgundiji.

Rajnski rizling – njemački vinski car
Najpoznatija i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja je jedino njemačko grožđe među plemenitašima, u kraljevskoj bijeloj trojki sa Chardonnayem i Sauvigonom bijelim. Svjetlo žute do slamnato žute boje, profinjene arome i bukea, skladna puna i svježa okusa. Aromatična je sorta grožđa koja ima cvjetne, gotovo parfimirane arome i visoku kiselost. Od njega se prave suha, poluslatka, slatka i pjenušava bijela vina kao i čuveni predikati do ledenih berbi (izvorno njemačkog specijaliteta). Sorta je izražajna prema teroiru, pa na karakter vina utječe mjesto podrijetla U hladnim klimama asocira na voćnost jabuke a kiseline (obilnije) se nastoje uravnotežiti ostatkom šećera, južnije daje citrus i breskve. Dobro stari kad dobije i " smokey" i medene note (onaj s ostatkom šećera), a neki njemački potegnu i na petrolej.
Iako se tvrdilo da potječe od divljih loza oko Rajne (kažimo da je napoznatiji s pritoke Mosela), ali DNK je za jednog od roditelja identifiicirao čuvenog Kazanovu – Gouais blanc (Weißer Heunisch) što će reći našu Belinu, a aromatičan je na drugog roditelja a to je križanac divlje loze i traminca. Ima dokumentiranu povijest u Njemačkoj od 15. stoljeća, ali po roditeljima s obje strane Jadrana (Traminac je iz Tramina, Belina iz Panonije) križalo se negdje po putu.

Frankovka kao 9. za kraj
Frankovka je porijeklom iz središnje Europe, te ju svojataju kao autohtonu skoro sve države ovog područja, uključujući i nas. Ostali nazivi su Frankinja, Moravka (Češka i Slovačka), Frankonia, Blaufränkisch, Blauer Limberger, Lemberger (Austrija, Njemačka), Kékfrankos (Mađarska), a ima je i Srbija, Rumunjska,…
Vino je intenzivne rubin crvene boje, srednje gustoće i osvježavajućeg voćnog okusa.
U najsađenijim nam je sortama zbog nekih podregija Kontinentalne Hrvatske gdje dominira, poglavito u Slavoniji, na Plešivici, i u Moslavini, ima je i u podregijama Prigorje-Bilogora, Podunavlje, Pokuplje i Zagorje-Međimurje. Dobre je rodnosti, a prije unosa istaknutih francuskih sorti u tim su područjima njena vina među autohtonim sortama cijenjena kao najbolja. Pardon, ima je i u Istri gdje se naziva Borgonja.
Najviše je ima u Austriji (Burgenland – Gradišće) i u Njemačkoj, a ime joj se veže uz Franačku državu na području Galije koja je za Karla Velikog postala velesila. No, DNA analizom odnosno molekularno-genetičkim postupcima determinacije sorata (kako navodi E. Maletić) otkriveno je da je potomak opet onog našeg Kazanove odnosno Beline velike (Heunisch weisser/Gouais blanc) i Silvanca crnog.
U nas je vrhunska prva bila zaštićena iločka frankovka, a sad ih je iz Slavonije (Orahovica, Slatina, Feričanci, Đakovo..), Moslavine i Plešivice.

Plavina – naša sirotica
Plavina, zvana i plavka, plajka, brajdica, je dalmatinska vinska sorta, u nas (posebno Šibenska i Zadarska županija) još uvijek najzastupljenija zahvaljujući tradiciji i seoskim vinogradima za sebe. Rodi ("polučak", "kantu od Jupola",..) pa su je seljaci s malo zemlje, a potrebom za vinom ("voda nije za piće"), sadili masovno, dodavši pokoji panj nečeg drugog da joj da snagu, aromu i/li boju. Obilnim rodom rijekto je davala preko 10, a gotovo nikad preko 11% alkohola, pa su našoj vinskoj demokracije i žene, i bakice, mogle popiti koju litru dnevno. Sadnji je u vrijeme socijalizma pomagao i neselektivan otkup grožđa na kile (tone), a ne po svojstvima, za što je plavina bila pogodna. Osim starijih pokušaja Vinoploda iz Šibenika njeno se grožđe pretežito koristi u proizvodnji ostalih crnih vina (mahom stolnih i nekad kvalitetnih) koja nastaju iz mješavine. I sad je 6. sorta u zemlji.
Daje pitko vino, nježnije rubinski crvene boje, diskretne arome i blage kiselosti. Ovdje se nastoji uzdići, a primjerci vina Radislava Ivaneže iz Zagrada i Tomislava Glavića iz Nadina, s kontroliranim rodom, ocjenjivani su i za vrhunska vina. Sugestija struke (Edi Maletić) je jače korištenje u kupažama (PZ MasVin i Škaulj npr.) da se iskoristi sirovina i tradicija. Spominje se sitna, srednja i krupna, s velikom hvalom sitne, a očito prava klonska selekcija nije napravljena. Neki tvrde da je sve jedna sorta ali iscrpljivanjem i terroirom se ekotipski od krupne premetne do sitne.