Od Pozdrava Suncu do Zemlje izlazećeg sunca

Veliki Japan unazad nekoliko godina, pa i desetljeća, otkrio je – Zadar. Isprva zbog najbolje tune na svijetu, koja se uzgaja u zadarskom akvatoriju i potom plasira na japansko tržište, a potom i zbog turističkih ljepota koje ih svake godine sve više dovodi u naš kraj. Dugogodišnja suradnja rezultirala je i pokretanjem Tuna, Sushi & Wine Festivala, koji će se ove godine realizirati treći put zaredom, od 1. do 5. veljače.
Još je čudnije primijetiti kako Zadar – ima turističkoga vodiča koji se služi japanskim. Odkuda to, ljubav prema Japanu, japanskome jeziku, pitamo Lovru Štavuna?
– Zbilja je teško reći… Ali afinitet se rodio već s 11 godina. Počelo je s njihovim animiranim crtanim filmovima (tzv. Anime) te se taj afinitet s vremenom transformirao u nešto potpuno novo. Uvijek sam uživao u učenju jezika, aktivno i pasivno, tako da mi je prirodni sljedeći korak bio naučiti jezik koji mi zvuči vrlo, mogao bih reći, poznato i blisko. U 18. godini, sa završetkom srednje škole, odlučio sam se posvetiti učenju jezika. Naravno, materijali, većinom internetski tekstovi, koje sam koristio, su bili na engleskom jeziku, a ni danas ih nema na hrvatskom..
I hrvatski je težak jezik
Za one koji nisu imali čast upoznati Vas, predstavite nam se u par riječi.
– Moje ime je Lovre Štavun, imam 29 godina i rođeni sam Zadranin. Dijete s Voštarnice, odrastao u gradu, i od malih nogu čitam… moglo bi se reći – sve što dohvatim u ruke. Dobio sam kao mali, prije osnovne škole, nagradu Gradske knjižnice Zadar za “Najmlađeg člana knjižnice koji je pročitao čitavu građu knjižnice”. To su bili ponosni trenutci za moje roditelje. Nisam se nikada previše proslavio sa akademskim uspjesima, ali sam uvijek imao samonametnute projekte izvan škole koje sam si pripremao i putem njih učio. Daleko od toga da nisam mogao biti bolji učenik, mogao sam, ali i za većinu stvari u životu, preferiram učiti iza svoja četiri zida i nisam posebno entuzijastičan kada se trebam dokazivati. Bavim se turizmom i trenutno sam jedini službeni licencirani vodič na japanskom jeziku za Zadar i Zadarsku županiju koji živi i djeluje u Zadru.
Za hrvatski jezik često se zna reći, bar kod onih koji nisu izvorni govornici, kako je težak. Što tek reći za japanski?
– Kao bivši student Hrvatskog jezika i književnosti, mogu reći da što više znate o hrvatskom jeziku, to postaje sve teži. Čak i mi Hrvati, kao nativni govornici, ne shvaćamo koliko je naš jezik kompleksan s malih milijun odstupanja od pravila ili višestrukih pravila koja vas zbilja tjeraju na razmišljanje. Japanski jezik je jedan jezik kojeg bih preporučio svakome tko osjeća bilo kakvu povezanost sa Dalekim Istokom. To je jedan jezik koji obogaćuje i mjenja percepcije o ljudskoj komunikaciji. Teško je objasniti što ga čini toliko drugačijim od drugih jezika, ali ako ćemo samo gramatički gledati, to je jezik koji izbacuje zamjenice (ja, ti, on…) iz rečenica gotovo u potpunosti i koji obavezno na kraju rečnice stavlja glagol. Treba biti vrlo pozoran u svakome trenutku u komunikaciji s Japancima jer se baš zbog te visoke kontekstualnosti u govoru zna dogoditi veliki broj nesporazuma. Pismeni japanski broji 92 jednostavnih fonetskih znakova kroz pisma “hiragana” i “katakana” (46+46), malo više s kombinacijama istih, a za šlag na kraju, imamo i 2136 standardnih “kanji” znakova koji se koriste također koriste u pismu. Japanci uče na početku osnovne škole hiraganu i katakanu, a potom, do kraja srednje škole, kanji znakove. Kao što možete naslutiti, nije jednostavno sve to naučiti, ali postoje metode, i s puno truda i ljubavi, sve se može.
Ako im obećaš pomoć, moraš im pomoći
Koje su posebitosti japanskih turista i gdje se griješi kod njihovoga prijema, što očekuju a što dobivaju u RH?
– Japanci očekuju što i svaki gost: ljubaznost i gostoprimstvo, ali na višoj razini. Nije dovoljno htjeti pomoći, treba biti u mogućnosti napraviti i konkretne korake. Ukoliko vas Japanac pita: “Možete li mi pomoći s tim?”, a vaš je odgovor potvrdan, oni zbilja očekuju rezultate. To je takozvani “oyakusoku”, obećanje u poslu. Od toga se ne smije odstupati, jer ih svako odstupanje tjera na razmišljanje da ste nepouzdani i time gubite klijente. Oni vole pouzdanost, vole točnost, ali vole i estetiku. Također, imaju i, možda po nama i čudne zahtjeve u hotelima, poput obaveznih kada u hotelskoj kupaonici… No to je samo stvar navike koju nose iz Japana. Japance impresionira trud.
Posebna je i kultura stola u Japanu…
– Tanjur ne treba biti pun, ali treba biti životopisan i pričati svoju priču, imati svoj okus i miris; treba biti vrijedan paljenja kamere i okidanja fotografije. Hrana je tu da bude zdrava i da nas okrijepi. Hrana mora biti svježa jer inače nije vrijedna konzumiranja. Estetika je, kako sam prije napomenuo, iznimno važna. Puno boja, aranžman i vidljivi trud oko jela šalju Japance u stanje ekstaze.
Trenutno ste već dva mjeseca u Japanu. Vjerujem da ste otišli sa željom da poradite na izgovoru.
– Primarni razlog zašto sam na tri mjeseca otišao u Japan je želja za privikavanjem na svakodnevni razgovor, nešto što mi iznimno fali u Hrvatskoj. Radujem se što sam napokon, nakon godina i godina ustrajnosti, truda i ljubavi prema Japanu i japanskome jeziku, uspio pomaknuti svoje granice. Od početka sam sam u učenju, a sada, kao stranac s puno znanja, prvi puta sam u zemlji o kojoj sam sve i svašta naučio s udaljenosti od 9.300 kilometara.
O dojmovima – nakon Lovrinog povratka u Zadar.