Kolumne

Moždani udar


Ante Mihić

Claudio Magris u svojoj knjizi eseja ‘Al povijesti nije kraj’, u izdanju Frakture, u prijevodu Ljiljane Avirović, govori:

Živjeli u jednom lijepom gradu ginekolog i filozof.

Nerijetko se i u svećeničkim kuloarima čuje kako je sakrament krizme ili potvrde zapravo izlazak iz Crkve, rastanak s Crkvom do neke druge daleke prilike povratka.

Sebičan sam gad. 'Sebični gen' (Richard Dawkins) jako mi je izražen, lukavo zavučen u mojim dubinama do kojih rijetko prodirem, često ostajući bez kisika.

Čekam da izroni sunce iznad Pašmana, ranim jutrom u saljskoj osami.

Kad čujem kako netko priziva narod gledam gdje je Clint Eastwood, Usamljeni zaštitnik, jer nastat će rusvaj.

Fenomenalno je biti čovjek. Biti. Kao žena. Kao muškarac. Čovjek biti nadasve predstavlja izazov. Nisi odmah dogotovljen. Ja sam proces. Ono što bijah jučer, nisam danas.

»Ljuta sam na Crkvu«, tonom tuge i prijekora govori mi prijateljica na raskrižju u Zadru blizu Gradske knjižnice. Život na raskrižju, draga prijateljice. Dobra je ljutnja.

Kroz velika vrata ulazim u covid tržnicu koja se prostire do u beskraj. Podsjeća me na slavnu tržnicu Bocheria u Barceloni.

Hans Küng, veličanstveni teolog, umro je u 93. godini života u svome mjestu Sursseu u Švicarskoj gdje je znao jezditi u svom frajerskom autu »alfa romeo«.

Zamislite: oni su od njega očekivali samo jedno: da u njegovom kraljevstvu budu uglednici na visokom položaju, da s njime vladaju, drmaju, naređuju, zabranjuju. Samo to su željeli.

U ljubavi smo s drugima, u smrti smo sami. Znao je to dobro divni Valter Šarović. Valter glumac, Valter koji sipa mudre riječi, Valter zabavljač. Gdje je Valter tu je karneval.

Od ranog jutra lunjam Salima. Pozdravljam izlazeće sunce, u tišini razgovaram s morem, osluškujem krik galeba. Uz kapelicu na Punti bluda nailazum na ekipu Nove TV.

Nakon dugog lutanja, skoro slijep, oslonjen na štap ušao je u to mjesto. Približio se toj zgradi iz koje je dopiralo pjevanje. Gromko je, kao jedan glas, a više ih je.

Otmjeno je kršćanstvo. Ljepota kršćanstva je univerzalna. Uključuje različitosti, cijeni raznovrsnosti, podupire osobe. Kršćanstvo poružnjuje svaka isključivost.

Pričao mi je moj otac, dragi Kić, kako je saljski župnik, dr don Ante Marija Strgačić, rodom iz Velog Iža, svako jutro u reverendi, šetajući vrtom oko župne kuće, molio brevijar držeći ovu svetu kn

Izmedju dva svjetska rata pojavila se Teologija mrtvoga Boga.

U ultimativnom remek djelu, kojega često spominjem, »Amacordu« Federica Fellinija, lik svećenika prikazan je kao vic, sporedna pojava, ali kompleksna, u životu mladoga Tita.

Stranice