Kolumne

Moždani udar


Ante Mihić

Nakon dugog lutanja, skoro slijep, oslonjen na štap ušao je u to mjesto. Približio se toj zgradi iz koje je dopiralo pjevanje. Gromko je, kao jedan glas, a više ih je.

Otmjeno je kršćanstvo. Ljepota kršćanstva je univerzalna. Uključuje različitosti, cijeni raznovrsnosti, podupire osobe. Kršćanstvo poružnjuje svaka isključivost.

Pričao mi je moj otac, dragi Kić, kako je saljski župnik, dr don Ante Marija Strgačić, rodom iz Velog Iža, svako jutro u reverendi, šetajući vrtom oko župne kuće, molio brevijar držeći ovu svetu kn

Izmedju dva svjetska rata pojavila se Teologija mrtvoga Boga.

U ultimativnom remek djelu, kojega često spominjem, »Amacordu« Federica Fellinija, lik svećenika prikazan je kao vic, sporedna pojava, ali kompleksna, u životu mladoga Tita.

Priča ide ovako: Čovjek govori Bogu. Šetali smo, dragi, divni Bože, ti i ja pješčanom plažom. Duple stope u pijesku, tvoje i moje, glavinjaju stotinama metara. A onda odjednom tvojih otisaka nema.

Dobro jutro, ljubavi. Spreman sam. Otvoren sam. Ćekam te sa prostrtim doručkom na travi, tik uz more u dragim Salima.

Na svijetu, Blondie, postoje dvije vrste ljudi; jedni koji imaju pištolj i jedni koji nemaju. Ja imam!

Dobro jutro, mama!« - kaže, protežući se u svom toplom hrvatskom krevetu, sedmogodišnji Ivan, svojoj lijepoj mami Katarini.

Crkva se, a i ja sam krštena osoba i njezin član, ponekad ponaša kao da ne vjeruje. Formalno izvršava obrede, priređuje slavlja, hodočašća, predavanja.

Ima ih, koji toliko vole Boga, a preziru ljude.

Očaravajuće piše poljska književnica Olga Tokarczuk. U svojoj knjizi, remek djelu Bjeguni, u izdanju Frakture, divna nobelovka, Olga piše:« Noću se nad svijet diže pakao.

Panika. Iznenadni strah od nepoznatog. Misterij širenja bolesti bez jasno ocrtanih granica.

 

"Kamo, sine?" - upita mama Marija svoga sina Isusa u maloj, sirotinjskoj i jedinoj prostoriji u svojoj kućici u Nazaretu.

Stranice