Kolumne

Sinergija 1+1=3


Mirna Milković

Kad čovjek malo sagleda češnjak, čini se nevjerojatno čudo za zdravlje.

Kad je ribar Palunko završio s kraljevskim objedom, Kralj Morski ga zapita želi li mu još štogod srce njegovo, a Palunko nakon svih ponuđenih i kušanih kraljevih gastronomskih ekstravagancija, pože

Baš je to dobro sročeno u onom našem libru, kad se kaže da ima vrijeme za rat i vrijeme za mir, vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje, kao što je i u našim florenzičkim putovanjima bilo vrijeme

Nomen est omen, pa kad je već tušt onda se nekako podrazumijeva da ga ima tušta i tma, to jest u nepreglednim količinama.

Naši su stari, to sad svi znamo, od pokrovnih listova zrele kapule, dobivali lijepu crveno-smeđu boju pisanica, od crvenog iliti ljubičastog kupusa predivnu boju neba, a od špinata ili petrusimula

Njegovo veličanstvo, Sunce opet nam je na polja poslalo cijelu vojsku svojih u prekrasne žute odore odjevenih misionara. Već od samog pogleda na njih puca zimsko sivilo u nama i oko nas.

Svibanj je prava rapsodija ljepote flore iliti cvjetane, kako hrvatsku inačicu imena zagovara jedan sveučilišni profesor u miru.

Nekako, iznenada, usred hladnoće koja se povlači već danima... Eto njih iznenada na sve strane... Ljubičice, bajami, tratinčice, a tako mi svega i prve šparoge.

Naše šparoge, koje smo već početkom ožujka već nestrpljivo prizivali, odgodile su pomalo dolazak, a onda sam se sjetila da bi se te gozbice mogle nastaviti s jednom manje razvikanom, ali ukusom vrl

Pred deset dana javio mi je prijatelj s otoka da je našao prve, presvete, gorke, divne - šparoge. Brojem, njih deset. Još dvadeset jaja i eto večere!

Bili su to trenutci osjećaja uzvišenog mira i sreće. I danas, kad poželim mir i istinsku sreću, odem s mamom u svakober.

Jednom davno,sam čula jednu legendu,koja kaže: »Kada Svevišnji stvori novu dušu,u samom trenutku prije nego što će ona krenuti na ovu predivnu avanturu zvanu-život na zemlji,on nas pozove za rastan

Ima tome već dosta godina kad sam se u takvu uru zatekla u Assisi-u, gradu u kojem je živio i umro sv. Franjo, svetac koji je razgovarao sa Suncem i zvijezdama, pticama i cijelom Prirodom.

I tako sam se ovih dana s mojom mamom uputila u laganu šetnjicu.

Nestaje u magli vremena naš odnos s tim bićima. Nisu ni životinje, ni biljke, pripadaju zasebnoj vrsti. U nama bude i slast i strah. S pravom. Opasne su ubojice, i beskrajno ukusne na pijatu.

Ovo stabalce poznajem od djetinjstva, baš kao i svi rođeni u Dalmaciji… Dio je slikovitosti ovog kamena, sunca, mora koje se provlači kroz škrape i uspinje prema obali.

Ne volim ona rotirajuća vrata po hotelima i dućanima. Uvijek mislim da ću završiti kao u crtićima.

Kroz naše vene teče život, zrak, hrana. Krv i krvotok, kisik i hrana za stanice, toksini tim autocestama za našu krv odlaze do bubrega, znojnih žlijezda, pluća- izbacuju se van.

Stranice