Kolumne

Sinergija 1+1=3


Mirna Milković

Pred deset dana javio mi je prijatelj s otoka da je našao prve, presvete, gorke, divne - šparoge. Brojem, njih deset. Još dvadeset jaja i eto večere!

Bili su to trenutci osjećaja uzvišenog mira i sreće. I danas, kad poželim mir i istinsku sreću, odem s mamom u svakober.

Jednom davno,sam čula jednu legendu,koja kaže: »Kada Svevišnji stvori novu dušu,u samom trenutku prije nego što će ona krenuti na ovu predivnu avanturu zvanu-život na zemlji,on nas pozove za rastan

Ima tome već dosta godina kad sam se u takvu uru zatekla u Assisi-u, gradu u kojem je živio i umro sv. Franjo, svetac koji je razgovarao sa Suncem i zvijezdama, pticama i cijelom Prirodom.

I tako sam se ovih dana s mojom mamom uputila u laganu šetnjicu.

Nestaje u magli vremena naš odnos s tim bićima. Nisu ni životinje, ni biljke, pripadaju zasebnoj vrsti. U nama bude i slast i strah. S pravom. Opasne su ubojice, i beskrajno ukusne na pijatu.

Ovo stabalce poznajem od djetinjstva, baš kao i svi rođeni u Dalmaciji… Dio je slikovitosti ovog kamena, sunca, mora koje se provlači kroz škrape i uspinje prema obali.

Ne volim ona rotirajuća vrata po hotelima i dućanima. Uvijek mislim da ću završiti kao u crtićima.

Kroz naše vene teče život, zrak, hrana. Krv i krvotok, kisik i hrana za stanice, toksini tim autocestama za našu krv odlaze do bubrega, znojnih žlijezda, pluća- izbacuju se van.

Tko su točno oni sami? Što čine? Za koga to čine? Treba li to tim ljudima? I na koji način je za te ljude život postao bolji? Dva od tih pitanja se samo odnose na nas same.

Priroda u svom veličanstvu sadrži fascinantne priče povezane s nekim od njenih botaničkih stvorenja.

Mellissa officinalis iliti po naški melisa je biljčica čije ime vuče korijene iz starogrčkog, a znači pčelica.

Moj dom nije samo mirisna ostava za stotine bočica i vrećica u kojima čuvam različite pripravke od biljaka što ih svake godine skupljam po šumama i livadama Velebita i našeg uzobalja i škoja, već i

Plutam na moru, lelujam kao morske alge, beskrajno plavo nebo iznad mene. Mir. Iznenada gliser kojeg ni nisam čula, do mene dogura prvi val.

Njihovi klasovi kada puhne izgledaju kao zeleni valovi na moru…Tko bi se sad zamarao još jednom od mnogih trava. A i tako više-manje sliče pomalo sve jedna na drugu.

Ima cijela jedna porodica biljaka, svima nam dobro poznatih.

Crveno, crveno, crveno… Koja moćna boja… Boja krvi rađanja, ili smrtnih rana, boja kraljeva i fatalnih zavodnica, boja koja upozorava na opasnost, viče stop na križanjima, boja arogancije i moći…

Prastara narodna uzrečica. Opisuje onu duboku vjeru, da iznad, oko i u svemu postoji nešto više i moćnije čak i od samih zakona prirode koje je isti Stvoritelj napravio.

Stranice