Rat

Jutros rano, dok se noć svojom zadnjom kapljom cijedi u prvu zraku dana, uho, um, srce i dušu oživljava mi Beethoven. Prvom simfonijom u izvedbi Bečke filharmonije ravna on, glavom i rukama, Herbert von Karajan, Herbert, tik do promjene tona, sviračicama i sviračima najavljuje novi ton. Takva preciznost vrlina je velikog von Karajana. Preciznost je znak istine Beethovenovih nota. A Beethoven? Dubok kao čovjekove dubine i svemir i lijep kao sunce. Beethovenov rukopis opisuje rat koji se odvija u čovjeku. Na poprištu su život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Plod blagoslova jest ljubav, mir, radost, blagost. Plod prokletstva jest mržnja, zavist, oholost, srdžba.

U meni te dvije misli hoće zavladati sa mnom cijelim: smrt i život, blagoslov i prokletstvo. Biram život. Biram blagoslov.

Smrt, a rat je njezina posljedica nastaje kada moja oholost podigne glavu darujući mi lažnog mene: ti si najveći, ti si iznad onog jadnika, ti si izjednačen s Bogom. Drugi je tu da to shvati. Što prije shvati manje će patiti. Taj rat proždrljivo na kraju pojede mene.

Iznad mene jest živi, svemogući Bog stvoritelj i otkupitelj. Klanjam ti se, Bože. Uza mene su, u istoj ravni ljubljene sestre i braća ljudi. Spoznati tu prirodu sebe znači s Beethovenovim tonovima utopiti se u blagoslov i život. Prihvaćam križ svoj koji sam sam sebi. Stvaran sam, grešan i ograničen. Blagoslovljen sam u punom, divnom životu, jer sam izabrao.