Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

5 C°

RAZGOVOR SA SPISATELJICOM

Anđa Marić: "Kad si bolestan, susretneš se s onim najvažnijim - sa samim sobom"

Autor: Đurđa Baljak

20.09.2023. 17:33
Anđa Marić:

Foto: Đurđa Baljak



Prošli tjedan je u okviru Mjeseca ženskog zdravlja Gradsku knjižnicu u Biogradu na Moru posjetila Anđa Marić kako bi promovirala svoju novu knjigu pod naslovom »Revolucija u 365 dana«, a s njom je bio i urednik i moderator Neven Kepeski. Riječ je o knjizi koja dijelom predstavlja transkript, a dijelom obradu ili razradu 365 tema iz videa s njezinog YouTube kanala. Nekim temama koje su joj posebno drage je imaju i QR kod kako bi čitatelji mogli pokrenuti video preko svojih mobitela. Knjiga je sastavljena od više tema koje su podijeljene u nekoliko poglavlja – uvodno poglavlje »Kraj života koji sam živjela«, prvo poglavlje »Pričanje nove priče«, drugo poglavlje »Otišla sam na drugi kraj svijeta kako bih pronašla sebe i spoznala tko sam«, treće poglavlje »Podučavamo ono što i sami želimo naučiti«, četvrto poglavlje »Želite li nešto postići, morate vjerovati da to možete« i peto poglavlje »Novi početak« te »Epilog«.


Tijekom ljeta 2012. godine Anđa je dobila dijagnozu »neizlječive i neurodegenerativne autoimune bolesti« multipla skleroza RRMS i mišljenje stručnog tima liječnika na odjelu neurologije bilo je da će najkasnije do 2014. godine biti u invalidskim kolicima i potpuno nepokretna. Srećom, bili su u krivu…


Probuđen inat


– Ovo mi je najbolje što mi se moglo dogoditi do sada u životu. Svaka dijagnoza definitivno predstavlja buđenje i ponovno otkrivanje. U procesu sam gdje sam sama sebi odlučila pomoći te sam si osvijestila da živimo u vremenu informacija u kojem postoji jako puno ljudi diljem svijeta koji su uspjeli pretvoriti svoju nesreću u uspjeh. Shvatila sam to kao izazov koji je tu za mene te sam odlučila vidjeti što sve mogu napraviti s tim. Kad si bolestan, susretneš se s onim najvažnijim, a to je upravo susret sa samim sobom. Neki duhovnjaci kažu da je prva polovica života okrenuta prema van, trudimo se doseći neke ciljeve, na primjer završiti školu, pronaći posao, osnovati obitelj itd. Kada vam se ide prema van i kada ne slušate sebe, dogodi se ovo. Dijagnoza je uvijek posljedica nečega. Godinama sam bila nezadovoljna sa svojim životom i smjerom kojim idem. Međutim, bila sam primorana pogledati s druge strane, zatvoriti oči i pogledati u sebe. Otkrila sam u sebi jedan potpuno veći svijet u kojem sam pronašla spokoj, dok mi je vanjski svijet izgledao kao grozno mjesto gdje su svi protiv mene. Osvijestila sam da više ne mogu raditi sve one stvari za čije sam identitete bila vezana – pjevačica, TV zvijezda, voditeljica, majka. Međutim, i dalje sam osjećala da ja to još uvijek jesam i da postojim. Otkrila sam da sam puno jača nego što sam mislila, zavoljela sam se više nego prije i pronašala sam neki novi smisao u životu, ispričala nam je simpatična i vedra Anđa te kazala nešto više o svojoj novoj knjizi.




– Knjiga je nastala kao rezultat moje odluke da je dosta skrivanja. Isprva me bio sram što sam bolesna i željela sam to prikriti, otkriva nam ova inspirativna autorica koja je odlučila ogoljeti svoj život i tako poručiti drugima da postoji nada.


– Sram je biološka pojava protiv koje se ne možete boriti. Ispočetka je bilo tako, ali kada sam odlučila izaći iz ormara jako me smetalo sažalijevanje. Kad ste javna osoba osjećate se kao javni WC u kojeg svatko može doći. Iako sam dobila riječi pohvale, puno češće su to bile riječi kako netko vidi ostatak mog života. Bilo mi se jako teško nositi s tim, a isto primijetim i kod drugih ljudi koji su bolesni, otkrila nam je.


– Prije 11 godina sam počela gubiti ravnotežu, a već tada sam se dvije godine borila na sudu za skrbništvo nad svojim sinom. Svijet se počeo okretati oko mene kao da sam na ringišpilu i nije stalo osam godina. Taktički sam čekala da odem na pregled u Zagreb, a ne u Ljubljanu, zbog sudskog procesa. Doktori su me odmah sjeli u invalidska kolica i rekli mi da sumnjaju na multiplu sklerozu, dok su mi već sljedeći dan rekli da ću do 2014. godine biti nepokretna. Upitala sam kolike mi šanse daju, a oni su rekli ni jedan naspram milijun. Otpisali su me. Međutim, ja nisam odlučila odustati od sebe i u meni se sve više budio inat. Samo sam molila boga da mi izdrže baterije, i evo jesu, kaže Anđa koja danas ponovo hoda.


– Kad sam 2014. godine dobila dijagnozu uznapredovale MS koju HZZO viče ne »liječi«, pomislila sam da sam još uvijek na nogama, sama sam došetala ovamo i kako svašta oni pričaju. Došla sam doma i odlučila da nisam spremna za otpad života, bit će mi po vjeri mojoj, sjetila sam se tih Isusovih riječi i povjerovala mu. Istog dana YouTube mi je ponudio video »Kako smo izliječili neizlječivu bolest« Ane Bučević. Pogledala sam ga i odmah je kontaktirala na Facebooku. To što mi je rekla mi je promijenilo pogled na život. Dala mi je nekoliko savjeta i sve sam ih primijenila.


Preuzela sam odgovornost za sebe i svoj život. Suočila sam se sa samom sobom. Otkrila sam da imam gomilu uvjerenja koja mi, blago rečeno, nisu služila. Naučila sam sve o sebi, svom stanju, ljudskom tijelu, mozgu, učinku stresa i misli na svoje tjelesno zdravlje. Počela sam sa psihoterapeutom raditi na svojim neprikladnim reakcijama na stres. Upisala sam osobni razvoj i školu za tjelesno-orijentiranog psihoterapeuta. Informirala sam se. Živimo u doba kad jednim klikom možemo pronaći ljude koji su se izliječili od svake moguće boleštine, pa sam to i učinila, ispričala je Anđa te dodala da na svoje terapije u bolnicu uvijek dolazi našminkana i sređena te da u bolnicama, koja su prepune tužnih i uplašenih ljudi, sije radost jer je, kako kaže, osmijeh zarazan.


Foto: Arif Sitnica


Precijenjena istina


Jedna od priča koju je posebno izdvojila je ona kad je njezin sin, kad je imao nekoliko godina, rekao da zna da ona nikada neće biti bolje. Upitala ga je zašto joj je to rekao, a on joj je odgovorio da je to istina. To ju je strašno šokiralo, pa mu je odgovorila je li se upitao kako će to utjecati na nju i kakve koristi ima od toga. Na tom mu je rekla da je istina precijenjena i da svatko ima svoju istinu.


– Nisam imala novca, ali sam imala vremena. Pobožno sam meditirala. Godinama sam ljudima odgovarala na pitanje kako sam – odlično sam – a vozi me hitna. Moj narativ u glavi je postao da sam sve bolje i bolje, i danas, koliko god ta pretpostavka bila lažna jer sam je izmislila, danas je to postala moja istina i ja to stvarno živim. Nakon Ane Bučević, pročitala sam knjigu Joea Dispenze »Placebo, to ste vi«. Odmah sam pomislila – ovo je moj doktor, ali nisam znala kako doći do njega. U svom lažnom dnevniku zahvalnosti jedna od zahvalnosti je bila gdje se zahvaljujem za stvari kao da su se već dogodile. Tamo je bila zahvala na tome da je on moj doktor. Nakon tri mjeseca saznala sam da stiže u Zagreb i održava radionicu. Manifestirala sam svoju želju. Nakon toga sam išla na radionice u Berlin, Španjolsku, Englesku, SAD-u i još jednu u Njemačkoj. Na toj prvoj radionici je doktor Dispenza došao do mene tijekom jutarnje meditacije i rekao mi »Ti si već zdrava. Možeš ti to, samo trebaš pričekati da tvoje tijelo dođe tamo gdje si ti duhom«, kaže Anđa te dodaje da je to bilo u svibnju 2018. godine, dok je danas njezino tijelo gdje je i duh.


Pored radionica doktora Joe Dispenze, jednom prilikom je posjetila i San Paolo u potrazi za učiteljima i inspirativnim ljudima.


– Na seminar u San Paolo sam išla s dvije prijateljice koje su bile zadužene za brigu i strah, a ja za zezanje. Tada sam hodala uz pomoć dva nordijska štapa, ali me to nije spriječilo u potrazi za ljudima od kojih sam htjela čuti da je sve rješivo. Nakon što sam na tom seminaru održala govor, dok sam silazila s pozornice, prišlo mi je nekoliko žena i jedna od njih je viknula: »Hej, vidi me! Bila sam u kolicima 10 godina, a sada plešem sambu«, odmah sam pomislila da ću isto napraviti i ja.


Tamo živi oko 4,5 milijuna beskućnika, a ja sam srela samo jednog. Iako sam jedva hodala i nisam skinula zlatni medaljon, nisam doživjela nijednu ružnu riječ. Što podržava onu – kako zračiš, tako privlačiš. Kad se zahvalni, svi se zaustavljaju oko vas i pitaju vas treba li vam pomoć, a ja bi im rekla »Vi trebate pomoć jer smo vas pobijedili na posljednjem nogometnom prvenstvu«, našalila se duhovita Anđa te istaknula da je ponekad potrebno upoznati tisuće ljudi da bi želja bila ispunjena i da treba biti prije svega zahvalan, a ona se svaki dan zahvaljuje i za ono što se nije dogodilo, ali se priželjkuje.


Pored susreta s doktorom Dispenzom, seminara u San Paolo, posebno je istaknula svoje putovanje u Mexico gdje je upoznala Courtney Runyon.


– Courtney je žena koja me nadahnula da ponovo vratim svoj život i počnem živjeti punim plućima – sada, svakog dana, bez odgađanja. Naučila me da imam pravo na svu bol i bijes koji osjećam zbog gubitka, ali i da mogu odabrati pronaći dobitak koji je prikvačen negdje na gubitak, jer oni ne idu jedan bez drugoga. Zbog nje sam se odvažila prijeći gotovo 12 tisuća kilometara, s namjerom da se zarazim njezinim mentalitetom pobjednice. Ona me potaknula da ponovo pjevam i jako sam joj zahvalna na tome. Nedavno sam objavila svoj novi singl pod nazivom »Srce mi je na mjestu«. Prije 11 godina sam zbog svoje dijagnoze izgubila sve svoje identitete, a sada sam ih ponovno vraćam, zaključila je Anđa i otkrila da namjerava prehodati Kineski zid.


Foto: Arif Sitnica