Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

JAVNA TAJNA

Charles Michel i Ursula Von der Leyen se ne podnose

Autor:

11.11.2022. 21:45
Charles Michel i Ursula Von der Leyen se ne podnose

Foto: Reuters



Gotovo tri godine od početka njihovih mandata odnos Michela i Von der Leyen u potpunom je slomu, pri čemu se suradnike dvoje dužnosnika obeshrabruje da međusobno komuniciraju, a dvoje lidera podmeću si klipove u dogovaranju sastanaka sa stranim čelnicima.


Ovo disfunkcionalno partnerstvo ne samo da utječe na zakonodavni i politički program EU-a, koji ovisi o delikatnom međuinstitucionalnom činu balansiranja, nego također prijeti potkopavanjem položaja EU-a u svijetu, piše Politico, a prenosi tportal.


Jedan od središnjih trenutaka samita G20 sljedeći tjedan bit će sastanak Michela i kineskog čelnika Xi Jinpinga. S obzirom na podjele unutar EU-a o tome kakav pristup imati prema Kini, čini se da će to biti ključni sastanak.




Ali Von der Leyen nije pozvana. Razlog? Njena odbijenica Michelu da prisustvuje sastanku s indijskim premijerom Narendrom Modijem na samitu G7 u Njemačkoj u lipnju.


Rivalstvo između Komisije i Vijeća već odavno predstavlja izazov zbog inherentne strukturalne napetosti unutar sustava EU-a. Komisija je izvršna ruka EU-a, sa sposobnošću predlaganja zakona, zbog čega je njezina čelna osoba u središtu gotovo svake europske inicijative.


Ali Vijeće je mjesto za sastanak čelnika država ili vlada kako bi prijedlozi bili pretočeni u direktive. Iako šef Vijeća zapravo ima ulogu koordinatora, moderirajući raspravu između stvarnih donositelja odluka, njegova pozicija je nedvojbeno bliža stvarnoj moći EU-a.


S obzirom na to da se čelnim osobama Komisije i Vijeća preklapaju odgovornosti, postavlja se pitanje koje se često pripisuje Henryju Kissingeru – koga zovete kada želite nazvati Europu?


Osobni sukob između Michela i Von der Leyen podigao je međuinstitucionalno rivalstvo na novu razinu, smatra više dužnosnika EU-a, uključujući one koji su radili pod prijašnjim administracijama kada je Jean-Claude Juncker bio na čelu Komisije, a Donald Tusk predsjednik Vijeća.


Michel i Von der Leyen gotovo da se uopće više ne sastaju jedan na jedan, pa čak ni uoči redovitih samita Europskog vijeća, na kojem EU postiže napredak u pogledu velikih strateških i neposrednih izazova s kojima se suočava.


Dužnosnici drugih zemalja i međunarodnih tijela često su zbunjeni oko toga tko bi im trebao biti sugovornik. Tako su primjerice, tijekom aktualnih rasprava o globalnoj prehrambenoj krizi, predstavnici Ujedinjenih naroda bili iznenađeni kada je viši službenik EU-a koji je prethodno sudjelovao u razgovorima iznenada isključen iz sljedećih sastanaka.


‘Komunikacija je potpuno prekinuta’, rekao je dužnosnik koji je želio ostati anoniman.


Kada su Von der Leyen i Michel 2019. izabrani na čelo dviju najmoćnijih institucija EU-a, činili su malo vjerojatan par. Von der Leyen, ministrica obrane u vladi njemačke kancelarke Angele Merkel, provela je veći dio svoje karijere u domaćoj politici dok je Michel, bivši belgijski premijer iz ugledne političke obitelji, imao više iskustva u EU jer je ranije sjedio za stolom Europskog vijeća kao čelnik Belgije.


Imali su neke sličnosti u biografijama jer oboje dolaze iz obitelji koje su se i ranije bavile politikom. Otac Von der Leyen bio je glavni direktor odjela za tržišno natjecanje EU-a 1970-ih, a kasnije je imao uspješnu karijeru u njemačkoj politici na državnoj razini. S druge strane Michelov otac bio je poznati belgijski ministar vanjskih poslova, povjerenik EU-a i član Europskog parlamenta.


Ali u smislu osobnosti njih su dvoje vrlo različiti. Von der Leyen, liječnica i majka sedmero djece, analitički je nastrojena i pažljivo kontrolirana. Michel je uglađen vođa, prepoznatljiv po svojoj dolčeviti i sa sklonošću poeziji. Prema riječima europskih službenika, partnerstvo Michela i Von der Leyen počelo je mirno.


‘Bilo je manjih problema, ali ništa neočekivano’, rekao je jedan dužnosnik EU-a. Dapače, prema uputama tajništva Vijeća, za svaki ponedjeljak dogovoren je tjedni poslijepodnevni sastanak između dvoje čelnika.


Iako su se ti sastanci nakon nekog vremena prorijedili, sve se potpuno raspalo tek u travnju 2021., kada su Michel i Von der Leyen otputovali u Tursku na sastanak s Recepom Tayyipom Erdoganom.


Tada su kamere uhvatile šokiranu reakciju Von der Leyen kada je Michel brzo zgrabio jedini stolac pokraj turskog predsjednika, ostavljajući je da sjedi na kauču preko puta turskog ministra vanjskih poslova.


Predsjednica Komisije, prva žena koja je zauzela tu poziciju, kasnije je Europskom parlamentu izjavila da je ‘povrijeđena’ incidentom, a potez je nazvala seksizmom.



Incident, nazvan Sofagate, postao je viralan diljem svijeta, s međusobnim (iako ne uvijek javnim) predbacivanjima koja su dovela do pogoršanja odnosa između dvoje čelnika.


Na vrhuncu drame naširoko se izvještavalo da je Michel zadao dodatan udarac Von der Leyen otkazavši redoviti tjedni sastanak ponedjeljkom zbog sukoba oko posjeta šefa jedne afričke države. Danas službenici iz Vijeća kažu da je Von der Leyen više puta otkazivala tjedne redovite ručkove, čak i prije Sofagatea.


‘U stvarnosti nikad se nije dogodilo da su se našli baš svaki tjedan’, poručili su. Službenici iz Komisije kažu pak da se njih dvoje susretnu ‘gotovo’ svaki tjedan na raznim forumima, iako je napuštena forma tjednog sastanka samo dvoje čelnika.


Nasuprot tome, njihovi prethodnici Juncker i Tusk sastajali su se gotovo svaki tjedan i imali su dobru suradnju, čemu je pripomoglo to što su se znali i iz ranijih vremena, kada su obojica bili premijeri, a suradnja je bila dobra i unatoč razlikama u stavovima oko političkih pitanja poput migracija.


Kada je riječ o Sofagateu, čini se da je Michel sporo učio lekciju. U veljači 2022., nakon što je mjesecima bio kritiziran u tisku, nijemo je stajao po strani kada je tijekom fotografiranja s afričkim dužnosnicima ministar vanjskih poslova Ugande samo projurio pokraj Von der Leyen i otišao se rukovati sa šefom Europskog vijeća, a potom i s Emmanuelom Macronom. Francuski je predsjednik tada reagirao i uputio predstavnika Ugande da bi možda trebao pozdraviti i predsjednicu Europske komisije.


Javne tenzije


‘Narušeni odnosi počeli su utjecati na rad EU-a’, kažu službenici obiju institucija. Iako se Michel i Von der Leyen pojavljuju jedan pored drugog na konferencijama za novinare nakon europskih samita, svakodnevni redoviti dijalog gotovo da ne postoji.


Tijekom godina vladavine Juncker-Tusk, čelnici Vijeća i Komisije redovito su se sastajali prije europskih samita s predsjednicima Europske središnje banke i Euroskupine. Međutim od 2019. takav sastanak nije održan, pa čak ni kada je počela pritiskati ekonomska kriza.


Službenici Vijeća prisiljeni su ‘ganjati informacije poput novinara’, rekao je jedan službenik u sjedištu institucije u zgradi Europa, žaleći se da Komisija ne informira Michela o svojim nadolazećim prijedlozima, iako će te inicijative u konačnici trebati potporu nacionalnih vlada koje on koordinira. Postalo je uobičajeno to da Michelov kabinet doznaje za prijedloge Komisije u isto vrijeme kad i predstavnici zemalja članica.


‘Oboje su odgovorni’


U nadmetanju između dvoje čelnika čini se da je Von der Leyen ima prednost. Iako Michel službeno predstavlja EU na događajima izvan Bruxellesa, predsjednica Komisije se pokazala kao najistaknutiji čelnik EU-a, posebno kada je riječ o odnosima s Washingtonom.


Od početka ruske agresije na Ukrajinu administracija američkog predsjednika Joea Bidena njegovala je bliske odnose s timom Von der Leyen, pogotovo blisko surađujući po pitanju sankcija.


Michel se, nasuprot tome, bori za položaj. Kada je kanadski premijer Justin Trudeauposjetio Bruxelles u ožujku, protokol je nalagao da se sastane s predsjednikom Vijeća. Ali kanadsko izaslanstvo inzistiralo je da se on također sastane s Von der Leyen, što je pokazatelj njezinog međunarodnog položaja.


‘Iskreno govoreći, mišljenje je da je Michel razočarao, ali je Von der Leyen nadmašila očekivanja u svojoj ulozi’, rekao je dugogodišnji zaposlenik Komisije.


Ali kada je riječ o narušenim odnosima, zaposlenici se općenito slažu da su oboje krivi – Michel za nesnalaženje u incidentima poput Sofagatea, a Von der Leyen za njezinu sklonost da u svemu drži kontrolu nauštrb suradnje.