Tokio – prijestolnica svjetske ekonomske moći

Tokijska metropolitanska oblast sa 35 do 39 milijuna stanovnika najveća je na svijetu, Tokio ima najveći bruto domaći proizvod na svijetu i najveći je i najmoćniji od trojke vladara svjetske ekonomije (Tokio, New York i London), redovito je najskuplji ili u prva tri najskuplja grada svijeta i četvrta je najdinamičnija i najživlja metropola svijeta – U Tokiju je sve veliko osim čovjeka i stana u kojem obitava, ali u japanskoj je tradiciji da i male stvari uživaju savršenu pažnju
Put u Tokyo putnik koji je prokrstario Hrvatsku i masu Europe, ali ne i daleke zemlje, mogao bi nazvati i put nakraj svijeta. No onda se sjetim naših Iločana i Vukovaraca koji su me podučili da su oni Istok i početak Hrvatske. Pa bi ovo bio put na početak svijeta ili kako je već ustaljeno u Zemlju Izlazećeg Sunca – Japan, odnosno Tokio – prijestolnicu izlazećeg sunca – megagrad na početku svijeta.
Sibirska ruta
Od Beča se leti 10.30 sati tamo i 11.40 natrag jer nešto dobiješ, a nešto izgubiš rotacijom Zemlje. Uz to tamo ti vremenska razlika uzme, a u povratku doda osam sati. Tako nam je dan u dolasku trajao 16 sati, ali kako nam se putem pojela noć slijedio je život s novim danom.
Leti se od Dunava k Poljskoj, Bjelorusiji, Rusiji – pravac Moskva pa onda satima po njoj do Urala pa poviše Bajkalskog jezera preko zaleđenog Sibira, zmija leda beskrajnih sibirskih rijeka do Tihog oceana, odnosno njegova rubnog Japanskog mora k drugoj strani i velikom Pacifiku, odnosno Tokijskom zaljevu.
Zračna luka Narita nova je druga zračna luka Tokija, prerasla prvu Hanedu. Odatle možete superbrzim ili običnim vlakom za 15 minuta ili sat vremena do tokijskog sustava gradsko-prigradskih željeznica ili metroa (riječ je o željeznici jer je malo podzemnih linija, odnosno tek poneki dio koje linije).
U srcu svjetskog biznisa
Dočekat će vas vreva najživljeg, najvećeg i najbogatijeg centra svijeta.
Nas je put vodio k Ikebukuru, drugoj najprometnijoj metrostanici u Japanu, odmah do obližnjeg Shindjukua, a s obje ste se nagledali famoznih prizora japanskih gužvi za vlak. No naravno da ne smijete zaboraviti da vlakovi ne kasne osim zbog sudara, da na displeju izlazi ispis svih stanica pred vama na japanskom i engleskom i minute preostalog puta, i to se poštuje. Najbolje je uzeti karticu koju nadopunjujete novcem ovisno o količini puta, kupuje se na automatu i naziva “pasmo”, uzet će vam 500 jena (oko pet eura) i vratiti vam ih na kraju kada je vratite.
U najvećem, najmoćnijem, naj naj gradu na svijetu odmah prihvatite da engleski govori malo tko. Japanci su ljubazni, barem oni iz našeg kontakta, i trudit će se na sve načine da vam pomognu, ali je stanje sa stranim jezicima, što se po prilici svodi na engleski – katastrofalno.
 Imate na izboru sve moguće hotele svijeta, čak i kapsula hotele u koji vas spreme kao u sef, ali i golemi broj tradicionalnih japanskih smještaja koje Europljani rijetko koriste. Mjenjačnice nisu česte, a približno je 100 jena za euro.
U ljudskoj košnici
Pred nama je najveća ljudska košnica na Zemlji, jer osim 13,5 milijuna Tokija okruženje čini metropolitanska regija sa 35 do 39 milijuna stanovnika, kako li već brojite i najvećom gustoćom nastanjenosti na svijetu.
Gustoću ste shvatili već u predgrađima vozeći se od Narite – kuće su međusobno “udaljene” koji centimetar ili spojene – govorimo o privatnim malim kućama, mahom jednokatnicama. Pa se redaju ležeći ili stršeći neboderi u kojima se također stanuje. Stanovi su i dalje mali iako sve više Japanaca želi barem europske standarde komocije, američku da ne spominjemo, jer prostora nema. Ima ga, ali ovo je najdragocjeniji prostor na zemlji pa si to malo tko može priuštiti. Potom se redaju oblakoderi i prizori postmodernističke arhitekture koju kolokvijalno nazivamo i “svemirskom”.
Tokio znači Istočna prijestolnica – istočnije je od Kyota. Bio je davno malo ribarsko mjesto, a u samom 20. stoljeću dva je puta temeljito potaracan i ipak je najveći na svijetu. To znači da se ovdje radi – brzo. I naveliko.
Oaze povijesti i mira
 Povijesne zgrade postoje – mahom šintoistički i budistički hramovi (obe vjere, da uporabimo tu riječ zbog jednostavnosti, podjednako su zastupljene), Carska palača, odnosno tradicionalni parkovi nekih su korijenja i projekti stoljetni. No valja ih tražiti među lancima nebodera i iznenaditi se gotovo jednako kao i naići na žene u tradicionalnoj odjeći (kimono) i obući (japanke, rekli bismo, i čarape s prstom za njih).
Neka vas ne zavaraju tako obučene predstavnice osoblja u elitnijim tradicionalnim restoranima, a i kad ih u njima zapazite, provjerite novčanik prije nego ulazite jer takvi su restorani rijetkost, a cijene obroka znaju prelaziti tisuće dolara.
Vodeći u trojci “vladara svijeta”
 Tokio je vodeći od famozne trojke – vladara svijeta: New York Cityja i Londona.
Drugi je najskuplji grad u svijetu lani, a u 15-20 godina uvijek među prva tri. Četvrti je najživlji megapolis na svijetu – mjereno živošću njegovih ulica i zbivanja, odnosno životnom energijom. Dakle, grad koji ne spava.
Metropolitanska vlada Tokija upravlja s desecima gradova, pet-šest gradusina i nebrojenim selima koje je područje “progutalo”. No unatoč svemu kažu da je primjer međuodnosa megapolisa i okoliša. Istinabog, taj “okoliš” ovdje znači nešto drugo nego kod nas, ali to pokazuju mjerenja zraka, čistoće vode i svega ostalog. Svakako to valja zahvaliti tomu što su ovdašnje tvornice današnjice vrlo često stotinjak katova velike impresivne zgradurine, na kojima arhitekti izvode bravure, nerijetko do kilometra duge, u kojima tisuće i tisuće ljudi sjedi za računalima, a dimnjaci su negdje drugdje, sve češće preko mora. Tom odnosu s okolišem svakako doprinosi što je Tokio grad željeznice. Autombila i ulica ima, ali osjećaj je da služe službenim vozilima, taksijima i ponekom. Japanska željeznica posebna je priča.
Metropolitanska vlada Tokija, a upravlja sa 23 specijalna područja Tokija koji svaki upravljaju sobom kao gradovi, a uz to upravlja i sa 39 lokalnih samouprava na zapadu i dva lanca otoka izvan grada.
Tokio je sjedište najjače gradske ekonomije na svijetu sa 1.479 bilijarde dolara GBP-a, dok je New York iza toga.
Organizacija i motivacija
Tokio je putniku iz Hrvatske i mjesto susreta s drugom kulturom, tradicijom, navikama, gotovo potpuno drugom civilizacijom. A koja je, eto, u temeljima “zapadne” znanstveno-tehnološke prvotno industrijske, a potom postindustrijske civilizacije porazila taj isti Zapad i ispala jača od njega. To, pak, sad možemo gledati i po Kini pa i Indiji, ali u drugačijem “pakovanju” od ovog japanskog.
Došao sam s onom starom pričom o udaljenoj otočnoj zemlji koja je svoje stanovnike naučila da su siroti i da marljivošću i štedljivosti moraju graditi svoj život. Štedljivosti bogme više baš i nema. Kao ni lažne predodžbe o “malenim” Japancima, kojoj donekle odgovaraju stariji koji i naš Zadar obilaze u turističkim grupama, jer ovdašnja je mladež sve viša.
Tokio ima desetke “centara”, a gotovo da ih možemo vezati za velike metro, odnosno željezničke stanice s puno križanja. Kad se s njih dignete vani, najčešće vas čekaju neboderi, noću osvijetljeni do blještavila u tisućama boja, prošarani desecima tisuća ljudi u mravinjacima, potrošačkim centrima na desetak katova i vikom što nadlijeće nebodere.
Sigurnost i čistoća
 Ono što je najbitnije – ne bojte se. Ništa vam se neugodno neće dogoditi. Nismo vidjeli prosjaka ili barem žicara, niti osobe u dronjcima, niti tuču, svađu, krađu, tek pokoje natezanje ponekog napitog s čuvarima, verbalno. Tokio, ma kako nam to nevjerojatno zvuči, ostavio nam je dojam sigurnog i “mirnog” grada. Čak i ulicama poput Kabukicho, ulicama kocke, animirki, prostitucije (muška gotovo zastupljena kao ženska) i mafije (yakuza) po ovom iskustvu neće vam se dogoditi ništa što ne želite. Količinu trgovina (i kupaca) i ugostiteljskih lokala (i korisnika) nemoguće je usporediti bilo s čime, barem vašem reporteru koji je imao priliku biti tek u Londonu, Berlinu, Istanbulu… od donekle usporedivih gradova.
 Konačno, ovdje nema cjenkanja i nema ostavljanja “manče”, što se smatra uvredom, a novac se vraća do jednog jena (koji je bezvrijedan).
Čistoća je kult, a napomena pušačima: u svim lokalima se puši ili postoje dijelovi za pušače, ali na otvorenom prostoru pušenje je zabranjeno.
 Da bi 40-ak milijuna ljudi živjelo na stotinjak kilometara udaljenosti morate, ma što o tome mislili, imati savršenu organizaciju, disciplinirano stanovništvo i nevjerojatnu privlačnu snagu – motivaciju koja ih tu drži. Tokio ima sve to i puno više od toga.

 HRVATSKA : TOKIO

Kada bi sve nas iz Hrvatske preselili u Tokio, odnosno širu metropolitansku regiju, činili bismo “nacionalnu manjinu”, istina, s nekim pravima jer bi nas bilo nešto više od 10 posto u udjelu stanovništva.
Kada je pak u pitanju prenošenje našeg bruto nacionalnog dohotka od oko 44 milijarde eura u Tokio, onda bi to u njihovih 1.479 bilijardi dolara bilo statistički teško iskazati. Pritom napominjemo da se ovaj BDP odnosi na Tokio od 13-14 milijuna stanovnika, a sa zbirom BDP-a okolnih gradova poput Kawasakija, Yokohame i sl. u onih 5-39 milijuna stanovnika, vjerojatno se naš BDP bez velikog broja decimalnih znamenki ne bi mogao prikazati.

 ODNOS PREMA RADU

Japanci, naravno, i dalje rade preko svih drugih u svijetu i predani su poslu, ali Japan više nije štedljiva zemlja i potrošački je društvo sveprisutno, a mladost sve “otkačenija”.
Ostaje ona koncentriranost da se svaki i najmanje bitan posao odradi, ako je moguće savršeno. Banalan i slikovit primjer je domar u studentskom domu koji je umirovljenik s nedostatnom mirovinom pa se za takve nađa posao. Jedna od njegovih zadaća je da svako jutro u osam sati u dnevnom boravku raširi, a u 17 sati skupi zavjese. Nikad nije došao prije ni poslije 8.00 niti 17.00. Uvijek krene od istog prozora i na to potroši isto vrijeme. Obavlja to s ceremonijalnom ozbiljnošću i zavjese uvijek vuče istim redom i one moraju stajati na isti način.
Svaka od pet, šest i više zdjelica, plitica, tanjurića koju dobijete u obroku čak i najmanja u koju stave nešto kiselo, nerijetko kiselu trešnju ili šljivu uz malo “trava” umjetničko je djelo, iako, naravno, jeftina plastika u jeftinim lancima i ovdje uzima maha.
Predmeti umjetničkog obrta poput ormara – svojevrsnih oltara rađenih briljantnom preciznošću, stoje desetke tisuća eura kao uostalom i izvorni kimono, odnosno cijela nošnja danas rijetka i osim dokazivanja poštovanja tradicije predstavlja već znak visoke klase.
Japanci imaju najmanje praznika i najmanji godišnji odmor na svijetu, ali mladost mijenja navike i teži slobodnom vremenu i putovanju. U običaju da se ured napušta poslije šefa sve se više gube živci, dok društvo čeka za provod, a šef nikako da se digne.
Vjernost i staž u firmi su i dalje značajna mjera plaće, pa je uobičajeno da na istim poslovima mladi radnik ima dva i tri put manju plaću od starog, a i unaprjeđenje je vezano uz vrijeme provedeno u firmi.

 GRAD ŽELJEZNICE

Željeznica nije roditeljica Tokija, ali je njegova dadilja i njegovateljica koja ga je izgradila. Tokio je grad željeznice.
 Veliki gradovi današnjice bez metroa ne bi mogli ili barem ne u ovoj formi postojati, ali i kolni prijevoz u njima je iznimno značajan. New York kao drugi svjetski centar moći definiran je prije svega automobilima. Tokio je grad željeznice. Tokijski sustav željeznice najrazvijeniji je urbani sustav željezničkog prometa na svijetu i najrazvedeniji brojem i dužinom linija.
U Tokiju je riječ o željeznici, a ne podzemnoj željeznici, vjerojatno jer je brzina građenja pa i jeftinoća to uvjetovala, ali svakako i opasnost od stalnih potresa.
Željeznice su ponos Japana iako je njihov tada revolucionarni i svima nedostižni Shinkansen vlak prestao biti jedinstven u svijetu, a vlakovi i drugim zemljama jure sa 300 i 400 kilometara na sat.
Željeznica definira konfiguraciju i određuje sudbinu grada i danas, a japanske željeznice pojam su.
Prometuju posebice u predgrađima razinom zemlje, narijetko i prozora kuća. Stanice željeznice, odnosno metro određuju srca i vitalne dijelove grada jer na sjecištu pruga, odnosno linija niču stanice nerijetko poput Shinjuku, najprometnije na svijetu ili Ikebukura – druge stanice po prometu koje definiraju i najglamuroznije i najživlje četvrti, obje nedaleko od Ginze, pojma poslovne četvrti koja je danas zbog ekskluzivnosti i skupoće puno manje posjećena od niza spomenutih. Vaš je reporter stanovao na Ikebukuru, a Shinjuku nije mogao mimoići nekoliko puta dnevno, uključujući i gužve za odlaska i povrtaka s posla (rush hour).
Ponašanje u željeznici ima pravila. Postoje dijelovi (tapecirung stolica je u drugoj boji) za invalide i hendikepirane što malo tko poštuje. Starijima, trudnicama, ženama s djecom u naručju i sl. malo se tko ikad digao, a kada je vaš reporter to jednom učinio starijoj gospođi, toliko je zahvaljivala da sam u neznanju kako da odgovorim osim klanjajući se, a gotovo i požalio što sam se digao.
 Japanske željeznice ne kasne, a nad vratima se vrti prikaz stanica i minutaža. Na stanicama je označeno mjesto za čekanje – vrata se uvijek otvore pred vama nikad više od 20 centimetara naprijed ili natrag. U metrou se uvelike spava, igra igrice ili čita nerijetko i stripove do kojih ovdje jako drže, kao i do svojih crtića. Nikakvo guranje i naguravanje u vremenima vreve nije nedopušteno. Zbog gužvanja pa valjda i štipkanja postoje posebni ženski vagoni na kraju najfrekventnijih linija, i ženski su do iza devet, dok gužve ne prođu.

 MODERNE VIZURE

Tokio je nadmašio Zapad i Ameriku u njihovu djelu – oblakoderima i modernim armirano-betonskim, staklenim zdanjima. U vizurama Tokija ne postoji povijesna jezgra ili centar sa starim građevinama, već se preostatke traži po gradu.
Dvije katastrofe 20. stoljeća: golemi potres Kanto 1923. s uništenim gradom i 140.000 poginulih i nestalih (slično na cijelom području metropolitanske regije, recimo do Yokohame) i američka bombardiranja ’44. i ’45. u kojima je od 75 do 200.000 ljudi poginulo, a pola grada razoreno, osim što su tražili golemi napor obnove, diktirali su i današnje moderne vizure.
Poraće donosi kompletnu obnovu modernog grada koji je svoje razvijeno lice svijetu prvi put pokazao u svom sjaju 1964. za Olimpijade.
Na rastu nekretnina i gradnji oblakodera napuhao se grad do krize 1990. sa slomom cijena nekretnina i na njima baziranog sustava kreditiranja, ali i življenja, te je sljedećih deset godina u Japanu nazvano izgubljenom dekadom. No moć je posvuda bez obzira na to što je u vrijeme našeg dolaska Japan nakon 42 godine, prema službenim izvorima UN-a, prestao biti druga najmoćnija ekonomska sila svijeta i tu je rolu preuzela Kina.
Ludilo od hipermodernizma i nekretninsko-graditeljskih pothvata danas je najviše u Odaibi na oceanu kao glavnom zabavnom i šoping centru, sjedištu mnoštva tvrtki kamo nas je dovela “bespilotna” željeznica.
Osim tokijske Odaibe sličan megaprojekt fenomenalnih vizura je u lučkom dijelu Yokohame. Riječ je o konstrukciji, odnosno izgradnji projekta Minato Mirai 21 (“Port Future 21”), glavni urbani razvojni projekt na prostoru bivše luke otpočet 1983. godine za 21. stoljeće. Gomila je naj pothvata na tom projektu, a Yokohama Landmark Towers, 296 metara, najviše ja zgrada u Japanu. Naravno svijet ih ima mnogo viših. Japanci, valja to kazati, imaju najbolju protupotresnu gradnju na svijetu, a potresi su uobičajeni kao dobar dan.
Naravno, projekti modernih vizura gradova 21. stoljeća provođeni u Odaibi, odnosno Minato Mirai 21 projektu u Yokohami nisu umanjili njihov izmješteni lučki potencijal te je Yokohama i sada vrh svijeta i Azije u prometu, a tu je i luka u Tokiju.
Sva nastojanja da se razbije i decentralizira nacionalna ekonomija s pritiska na Tokio – još nije provedena.
Od 500 najvećih kompanija na svijetu 51 je smještena u Tokiju, a grad sljedeći po koncentraciji takvih tvrtki ima ih dvostruko manje i znatno lošije pozicioniranih, a to je Pariz.

Nastavlja se