intervju

Prije više od godine dana pandemija koronavirusa zatvorila je brojne svjetske i hrvatske muzeje, pa tako i Narodni muzej Zadar. Zbog nemogućnosti ostvarivanja fizičkih posjeta, mnogi su se usmjerili na komunikaciju putem digitalnih platformi i tada je nastala i ideja i o Muzeofoniji, prvom hrvatskom muzejskom vidcastu.

Narodni trg na Poluotoku omiljeno je sastajalište Zadrana. U njegovu omiljenom kafiću, gdje se svakodnevno nalazi s prijateljima na kavi i ćakuli, dočekala nas je 82-godišnja legenda hrvatske košarke, koja još uvijek - igra košarku.
- Još uvijek igram, pet na pet, pet puta tjedno - kaže Giuseppe Pino Giergia.
Pandemija je malo pokvarila ritam, kao i jedan mali operativni zahvat, ali Pina ništa ne može zaustaviti.

Ni tri dana nakon velikog finala s Cibonom i svog slavlja koje je uslijedilo nakon, nije se stišala euforija u gradu košarke. Da ne bi bilo zabune, navijački kolorit je bio u žiži događanja prije, za vrijeme i samu noć nakon osvajanja Krešinog kupa, ali ovi dani koji obično slijede nakon velike buke i slavlja su oni dani u kojima svi akteri bilo to igrači ili navijači doslovno kontempliraju sa spoznajom da se sve isplatilo i da je sve itekako vrijedilo.

U povodu 30. godišnjice njegova biskupskog ređenja, koja se navršila 14. siječnja ove godine, razgovarali smo s mons. Želimirom Puljićem, zadarskim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije.
Oče nadbiskupe, za početak, u kakvoj obitelji ste odrasli, s koliko braće i sestara? Vi imate još jednog brata svećenika na službi u Americi? To odaje da je cijela Vaša obitelj bila pobožna.